Sud odbacio zahtjev za pritvaranje Roberta Crnjca

Rješenje

Odbija se prijedlog Županijskog Tužiteljstva Široki Brijeg za određivanje pritvora protiv osumnjičenika Roberta Crnjca zv."Robo" sina Mile i majke Marice rođ. Marušić, rođenog 25.07.1972. godine u Širokom Brijegu, stalno nastanjenog u Širokom Brijegu, Ulica Marina Držića br. 4.

Obrazloženje

Županijsko tužiteljstvo u Širokom Brijegu podnijelo je ovom sudu prijedlog za određivanje pritvora protiv osumnjičenika Roberta Crnjca iz Širokog Brijega, a iz razloga propisanih u čl.146 st.1 toč. b. i toč. c. ZKP-a F BiH. U prijedlogu navodi da postoji ustemeljena sumnja da je osumnjičenik počinio kazneno djelo Nasilničko ponašanje iz čl.362. st.2. u vezi sa st.1. KZ F BiH, a što proizlazi iz izvješća o počinjenom kaznenom djelu PU Široki Brijeg, zapisnika o prijemu usmene prijave, zapisnika o saslušanju svjedoka oštećenog Jerke Ivankovića-Lijanovića, zapisnika o saslušanju svjedoka Mire Pejića, zapisnika o ispitivanju osumnjičenika Roberta Crnjca, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, prijave o povredi Doma zdravlja Širokog Brijega za oštećenog Jerku Ivanković-Lijanović , foto dokumentacije PU Široki Brijeg, zapisnika o pretrazi PU Široki Brijeg. Prijedlog za određivanja pritvora je predložen iz razloga što postoji osnovna bojazan da bi osumnjičenik boravkom na slobodi uništio ili sakrio navedene dokaze (pravi pištolj koji još nije pronađen, a kojim je kazneno djelo počinjeno), te kako u istrazi nisu saslušani drugi eventualni svjedoci očevici navedenog događaja. Osumnjičenik bi boravkom na slobodi iz naprijed navedenih razloga ometao kazneni postupak utjecajem na svjedoke (čl.146. st.1. toč. b ZKP-a F BiH). Naročitu okolnost koja predstavlja opravdanu bojazn da će osumnjičenik Robert Crnjac boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo Nasilničkog ponašanja iz čl.362 st. 2. U vezi sa st. 1. KZ F BiH za koje kazneno djelo se može izreći kazna zatvora od 3 godine i teža je razlog za određivanje pritvora po osnovu čl. 146. st. 1. toč. c ZKP-a F BiH, a sve naprijed navedeno iz razloga šro nad osumnjičenikom treba provest neuropsihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku nauropsihijatru jer iz iskaza oštećenog Jerke Ivanković-Lijanović proizlazi da osumnjičenika Roberta Crnjca poznaje kao "nestabilnu" osobu. Županijsko tužiteljstvo predlaže da se prema istom odredi pritvor po osnovama propisanim u odredbama čl.146. st.1. t.b) i c) ZKP-a F BiH. Branitelj osumnjičenika se protivi prijedlogu tužiteljstva za određivanje pritvora za osumnjičenog iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti za to, da je sumnjičeni bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu sa oštećenim, te da od 2002. Godine traži isplatu od 17.700,00KM za obavljanje poslova plakatiranja i čuvanja plakata po cijeloj ŽZH. Robert Crnjac se obraćao Jerki Ivanković-Lijanović više puta sa zahtjevom za isplatu, išao je u Sarajevo, njegovoj obiteljskoj kući i susretao se sa njim u ugostiteljskim objektima po Širokom Brijegu. Sukob između osumnjičenog, oštećenog isvjedoka Pejića ne predstavlja ugrožavanje građanskog mira, a što je bitno obilježje kaznenog djela koje se stavlja osumnjičeniku na teret. Radi se o privatnom poslu, koji ne sadrži element ugrožavanja građanskog mira.

Branitelj osumnjičenika se protivi određivanju pritvora iz razloga što su već saslušana oba svjedoka, policija je izvršila očevid i pretres kuće osumnjičenika, te nije našla pištolj, a isti nije ni mogla naći jer ga nema. Saslušani svjedoci nisu naveli o kojem kalibru pištolja se radi, niti je proveden dokaz uzimanja otisaka što bi bio krunski dokaz. Kaznena prijav je podnijeta zbog kaznenog djela iz čl.183. st.1. i čl.179. KZ F BiH gdje su kazne zaprijećene ispod godinu dana, a što je vidljivo iz dopisa PU Široki Brijeg, dok tužitelj navedeno djelo prekvalificira u kazneno djelo iz čl.363. st.2. u svezi sa st.1. KZ F BiH jer je ostao isti činjenični opis kaznenog djela. Razlog da je osumnjičenik bolestan, odnosno njegovo neurološko stanje tužitelj cijeni kao razlog za određivanje pritvora iako te okolnosti ne mogu predstavljati otežavajuće okolnosti već bi u konkretnom slučaju jedino se mogle cijeniti kao olakotne. Iz liječničkih potvrda je razvidno da su oštećeni Jerko Ivanković-Lijanović i osumnjičenik Robert Crnjac zadobili laku tjelesnu ozljedu, pa se postavlja pitanje kako temeljem iste medicinske dokumentacije jedan podnosi kaznenu prijavu temeljem koje tužiteljstvo traži da se protiv istog odredi pritvor, a ne odgovara na pitanje tko je nanio ozljede osumnjičenom i treba li za to djelo itko odgovarati. Iz svega navedenog razvidno je da ne postoji ni jedan element da bi se odredio pritvor, pa predlaže da se prijedlog za određivanje pritvora odbije.

Nakon što je sud ostvario uvid u predmetni prijedlog, te dokaze dostavljene uz isti utvrdio je da dostavljeni dokazi u prvom redu o iskazi o saslušanju oštećenog Jerke Ivanković-Lijanovića svjedoka Mire Pejića, kao i materijalni dokazi potvrđuju da su ispunjeni opći uvjeti za određivanje pritvora odnosno sumnja da je osumnjičenik počinio kazneno djelo. Međutim, sud cijeni da dostavljeni dokazi ne potvrđuju postojanje posebnih uvjeta za određivanje pritvora. Sud cijeni da ne stoje razlozi za određivanje pritvora iz toč. b čl.146. ZKP-a odnosno osnovana bojazan da bi osumnjičenik boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak, utjecati na svjedoke, uništiti, sakriti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak. Ovo iz razloga što je neprijeporno utvrđeno da je isti dan kada se dogodio sporni događaj po naredbi suda izvršena pretraga obiteljske kuće, pratećih objekata, kao i vozila osumnjičenika, kojom prilikom je pronađen samo plastični pištolj crne boje, dog drugo oružje nije pronađeno, a budući da iskazi samog osumnjičenika Roberta Crnjca, kao i svjedoka Mire Pejića potvrđuju da je osumnjičenik i kritične prilike imao plastični pištolj koji je pronađen i oduzet, to je razvidno da iz navedenih razloga nije opravdano određivanje pritvora. Pored toga, budući je iz iskaza osumnjičenika, svjedoka oštećenog Jerke Ivanković-Lijanovića i svjedoka Mire Pejića utvrđeno da su jedino oni bili svjedoci predmetnog događaja ostaje nejasno i ničim potkrijepljeno na koji bi to način boravkom na slobodi osumnjičenik mogao utjecati na svjedoke, te tako ometati kazneni postupak. Prednje također potvrđuju da nije opravdano određivanje pritvora prema osumnjičeniku propisano u čl.146. st. 1. Toč. b ZKP-a F BiH.

Kada je u pitanju drugi razlog za određivanje pritvora, a koji se navodi u prijedlogu odnosno da postoje naročite okolnosti koje opravdano ukazuju na bojazan da bi osumnjičenik boravkom na slobodi ponovio kazneno djelo Nasilničkog ponašanja iz čl.363. st. 2. U svezi sa st.1. KZ F BiH, a za koje se može izreći kazna zatvora ili teža kazna, sud smatra da određivanje pritvora također ne bi bilo opravdano ni iz ovih razloga. Ovo stoga što osumnjičenik u svom iskazu ni u jednom momentu nije spomenuo da bi mogao i dalje napadati oštećenog Jerku Ivanković-Lijanovića, a što isto potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka. Tužiteljstvo u svom prijedlogu za određivanje pritvora, kao i svjedok Jerko Ivanković-Lijanović u svom iskazu navode da je osumnjičenik "nestabilna" osoba i da bi bilo nužno provesti neuropsihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku navedene struke, ne opravdava određivanje pritvora jer se vještačenje osumnjičenika može provesti iako isti nije u pritvoru. Naime, iz iskaza svjedoka oštećenog je razvidno da isti dobro poznaje osumnjičenika, da je s njim poslovno surađivao, te da je osumnjičenik dana 07.03.2015. godine dolazio pred njegovu obiteljsku kuću i s njim razgovara, a moguće čak i prijetio mu, ali navedeni svjedok i pored toga to nije prijavio policiji ili drugim nadležnim tijelima kako bi izbjegao daljnje moguće probleme, nego naprotiv sa osumnjičenikom dogovara novi sastanak, a što sve upućuje da boravak osumnjičenika na slobodi ne predstavlja okolnost odnosno bojazan da bi osumnjičenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, imajući u vidu naprijed navedeno da isti nije izrazio prijetnju u tom pravcu. Pored toga iz prijave o ozljedi za osumnjičenika je također razvidno da je i osumnjičenik kritične prilike zadobio tjelesne ozljede, a imajući u vidu činjenicu koje su osobe jedini sudionici događaja jasno je tko je isto mogao nanijeti predmetne ozljede, tako da i iz ove okolnosti jasno proizlazi da nije opravdana bojazan da bi osumnjičenik mogao ponoviti kazneno djelo.

Sud nije posebno obrazlagao prijedloge Županijskog tužiteljstva iznijete na ročištu već se u svom obrazlaganju pridržavao pismenog prijedloga za određivanje pritvora dostavljenog u sudski spis.

Imajući u vidu naprijed navedeno sud je odbio prijedlog Tužiteljstva za određivanje pritvora i temeljem odredbi članka 148 točka 5 ZKP-a i odlučio kao u izreci rješenja.