Hercegovina je sve naselila, ali se nikada nije raselila. Barem, tako je do sada bilo, ali zadnjih se godina događa pravi egzodus, osobito mlađih ljudi prema zapadnim i prekooceanskim zemljama. Iako u tome ima mnogo razloga, glavni je onaj ekonomski. Ljudi bježe pred bijedom.
Potom se pitamo što je uzrok toj bijedi? Kao prvo Hrvati Hercegovine neracionalno žive još uvijek u Domovinskoj pobjedi, nakon koje se u politički establišment uvukao svakojaki kukolj iz bivšeg i postratnog vremena. Kukolj je kriv da se zaglibilo u ekonomiji, a i dobrano u politici.
Jedna mala županija, kao što je Zapadnohercegovačka, broji svega 97.000 stanovnika i nalazi se pred financijskim stečajem. Na čelu njene Vlade uvijek su do sada bili Širokobriježani, a na mjestu financija Ljubušaci.
U zadnjih pet godina dogodio se pravi stečaj. Vladu vodi novinar Zdenko Ćosić, a financije je nakon Radoslava Luburića nastavio voditi Toni Kraljević. Njih dvojica imaju jednu zajedničku osobinu da su ekonomski fakultet završili u najvećoj političkoj snazi nakon dva desetljeća studiranja i više.
Zaboravili smo kazati da svi pripadaju stranci HDZ BiH, u kojoj selekcija političkih kadrova nimalo ne sliči na recimo nogometnu selekciju Reala ili u najmanju ruku (Mamić-Bandićevog) Dinama. HDZ BiH u Hercegovini nema više koga selektirati, jer stručni ljudi odlaze ili se ne vraćaju, a oni koji nisu u politici začipaju nos ili okreću leđa.
Od 2010. godine županijski dug je dostigao 80 milijuna maraka i za 15% je prešao godišnji proračun županije. Ministar Toni Kraljević ovih dana čitajući s papira govori o dugu od 66 milijuna maraka, ali to je samo "lijepa priča" u još goroj zbilji. Zbog toga treba ponoviti priču od prije godinu dana. Na zadnji dan 2013. godine dug županije je prema državnoj reviziji iznosio 61 milijun maraka. U 2014. godini nisu uplaćeni doprinosi u visini 17 milijuna, a podignut je kredit od 7 milijuna, koji dolazi na naplatu.
Kraljevićeva priča ne pije vode. Voda je došla u županiji do nosa. On ovih dana najavljuje ekstremnu štednju. To nije loše, nakon što su nesposobni ministri u zadnje četiri godine više mislili na lagodan život i čerupanje proračuna, nego na budućnost.
Gdje se u Hercegovini pogriješilo?
Ovdje svaka šuša može postati političar, a kamoli ministar ili zastupnik, a ne daj Bože direktor kakve državne firmetine. Hoću reći, dogodila se negativna selekcija. Šuše su oni hrvatski bukači.
U Hercegovini ni najmanji problem nije završiti fakultet i to u kratkom vremenu za samo 3-4 mjeseca. Pojedini ministri i prošli i sadašnji imaju ih čak po dva - tri. Ima toliko stručnih da nakon što dobiju lažnu diplomu ekonomista iz Srbije, naprave nostrifikaciju u Sarajevu, zatim magistriraju na Pravnom fakultetu u Mostaru i domalo doktoriraju na Ekonomskom fakultetu. Naravno sve u Mostaru, ali ni Banja Luka nije daleko.
Potrebno se vratiti na jednog od najvećih "prijatelja" Hercegovine Stipu Mesića i njegovu uzrečicu o ribolovu, na koju su Hercegovci žestoko reagirali. Mesiću su Hercegovci bili dobri dok su u torbama vraćali novce u Hrvatsku, a u ratnom je vremenu često dolazio u recimo Široki, Ljubuški i Međugorje.
Do 2000. godine u Hercegovinu su dolazili milijuni kuna. Zatim se dogodio rez, a i u političkom životu Hrvatske su izgubili svoju zapaženu ulogu. Na novcu iz Hrvatske radila se ekonomska snaga, dok se novac iz državnih struktura BiH činio nepotrebnim i prljavim. Dobro je bilo dok se sisala hrvatska sisa, ali sada se žale što im je izmakla bosansko-hercegovačka. Bosansko-hercegovačka se nudila, ali nikako da se zadoji. Zadnjih mjeseci za njom je ogromna žudnja, ali s njom nije moguće puniti prazne račune kako se nekomu prohtije.
Uz sve razrušeno državna uprava u hrvatskim županijama je neorganizirana i loše selektirana. Da je politički potrebno u njoj bi bile i hercegovačke tetke i strine. Stagnacija u Hercegovini se rapidno povećava i neće biti zaustavljena u naredne četiri godine, niti će biti postavljeni temelji za ekonomski rast.
Vladajuća politička struktura za to nije sposobna. Najgora stvar u svemu predstavlja ekonomski i svaki drugi kriminal. Sanadera i njemu sličnih u Hercegovini ima na desetine. Ta mreža primitivizma, šovinizma i kriminala je uništila našu Hercegovinu.
