U vikendu iza nas održana su tri izborna kongresa i sabora. U istočnom Sarajevu svoj je organizirao SNSD, u Mostaru HDZ, a u Tuzli Radončićev SBB. I, što je raritet, ni na jednom od njih stari lideri, onako baš "demokratski", nisu imali protukandidate u trci za još jedan mandat na čelu stranaka.
Zanimljivo je i da sva trojica lidera dobiše stopostotnu potporu saborskih/kongresnih izaslanika - čime je poslana poruka kako u svojim strankama i nemaju ozbiljnih takmaca. No, je li time iskazana stvarna potpora starim liderima - ili je u pitanju, recimo, njihov strah od demokratske utakmice?
Ovo vrijedi posebice za sabor HDZ-a, na kojemu su saborski izaslanici "odbili" glasovati tajno - nego to učiniše kako i dolikuje, glasujući za svoga predsjednika da "ceo svet" vidi. Zanimljivo je, na koncu, da su sa sabora SNSD-a novinari istjerani, zbog straha, valjda, kako bi jedan od uglednih članova, koji se na saboru ipak pojavi, mogao zametnuti kavgu - pa bolje da se to dogodi izvan očiju javnosti. Ali i to da se, koje li ironije, nakon sabora lider SNSD-a čudom čudi "propustu" koji su u odnosu na novinare napravili organizatori - jer da, eto, o tome on sam baš ništa "nije znao".
Korupcija i nacionalni interes
Ali, sve to nije dovoljno da se zaboravi ona druga, ružnija strana stvarnosti. Ovih dana, recimo, pročitah kako je, prema praćenjima agencije UN-a, BiH najnesretnija zemlja u regiji - daleko iza Slovenije, Hrvatske, Kosova, pa i Crne Gore, ali i iza Srbije, Makedonije, Albanije. Što, ruku na srce, i nije neka novina. Jer, što drugo očekivati od zemlje koja je na vrhu europske piramide po kriminalu i korupciji - i čiju političku klasu jednom od najkorumpiranijih u svijetu smatra svatko tko u tom istom svijetu bilo što znači.
I što očekivati od zemlje u kojoj njezina politička klasa na tu vrstu svjetskih podsmjeha ni da okom trepne. Dapače, nastavlja i istom logikom i istim tempom - i istim obrazloženjima kako razlog tome nije ona ili njezina korumpiranost i uronjenost u kriminal nego, hvalim te Bože, borba za vlastiti narod i njegove interese.
Ovu se logiku svjedočiti moglo svih prethodnih godina - i desetljeća ako već hoćete. Ali, svjedočiti ju se može i danas. Od prvih dogovora u vezi s konstituiranjem nove vlasti, primjerice, na razini Federacije posebice, tvrdim kako glavni cilj etnofilozofija nije vlast nego, zapravo, javna poduzeća i kajmak koji su se iz njih naučile kusati.
Da sam bio u pravu, potvrđuje i rat, kojeg ovih dana zapodjenuše - a koji obrazlažu pričama o nacionalnim kompanijama i borbi za obranu nacionalnih interesa u njima zbog ambicija drugih da im ospore ono što im, rekao bi narod, i po ljudskom i po božjem pravu "pripada".
Čović je, prisjetimo se, netom nakon objavljenih rezultata parlamentarnih izbora prijetio kako će "pomesti" i postojeće nadzorne odbore i postojeće uprave u javnim poduzećima koja, on i njegovi, tretiraju hrvatskim interesom - i u kojima, u ime toga istog interesa, kao i svih prethodnih godina, mogu raditi što im volja.
Ne preza ni od konstrukcija o tome kako katastrofalno posluju - u nekima od njih, k tome, kakav je, primjerice, HT Eronet, ni od radnji suprotnih zakonu kako bi cilj ostvario. Njegov jurišnik na mjestu predsjednika Federacije je čak i izdiktirao dnevni red prve sjednice federalne Vlade - i smjenu nadzornih odbora u, kako je sam pojašnjavao, hrvatskim poduzećima.
Čović se, međutim, suprotno vlastitim očekivanjima, i brže no što je mogao pretpostaviti, suočio s prvim, i to vrlo odlučnim znacima otpora - onima iz Komšićeva DF-a. Vjerovao je, potom, takav je dojam, kako je "iznenadni" otpor moguće slomiti na jednostavan način - demagoškim konstrukcijama o udaru na nacionalne svetinje.
Posjet Aluminiju i Elektroprivredi HZ HB novi je ministar, priopći "prvi" u Hrvata, uvjetovao uklanjanjem svih hrvatskih obilježja iz prostorija u kojima je s upravama poduzeća razgovarao - i zato je i od uprava i od nadzornih odbora ovih kompanija zatražio ostavku. Ili će ih, zaprijeti, na to, i to u najskorije vrijeme - zamislite, molim vas - prisiliti sam hrvatski narod.
Kad je, međutim, postalo jasno da to ne ide - posebice nakon što mu novi ministar uzvrati na način koji i nije čest, javno mu poručujući da laže te da se u vezi s nadzornim odborima i upravama javnih poduzeća moraju poštivati zakoni - lider HDZ-a se odluči za druge metode. Javna poduzeća su, poručiše njegovi "stručnjaci", vlasništvo federalne Vlade - i o njihovim nadzornim odborima i upravama odluke ne donose ministarstva, nego cijela Vlada. A na putu tome ne može biti ništa - pa ni zakoni na koje se pozivaju DF i njegov ministar.
Ali, ne prolazi ni to. Resorni ministar, pod čijom ingerencijom su i elektroprivrede - pa i ona HZ HB koja je, očito, razlog i najnovije zabrinutosti lidera HDZ-a - u javnost iziđe s novim činjenicama. Iz kojih postaje jasno da javna poduzeća nisu vlasništvo federalne Vlade nego njezinih ministarstava - ministar javnosti podastri i faksimile dokumenata iz kojih se to jasno vidi - a to, onda, znači da su i dvije elektroprivrede, zbog kojih je tlak Čoviću i porastao, vlasništvo Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije. I da je, sukladno tome, odgovornost za upravljanje i rukovođenje njima prvenstvena briga resornoga ministra, a tek potom i ostatka federalne Vlade.
Ali, od te točke više problem nisu samo apetiti HDZ-a. Iako, iz HDZ-a su odigrali i još jednu kartu - ne zbog DF-a nego, kako kažu, svoga stvarnog partnera, SDA i njezina lidera kojem uzburkavanja u ovom trenu baš i ne odgovaraju. Zaprijetili su, naime, bojkotom sjednica federalne Vlade sve dok ne bude udovoljeno njihovim ultimatumima. Dakle, ili stavljanje izvan snage uredbe kojom se regulira izbor članova nadzornih odbora u javnim poduzećima ili, po scenariju dodikovaca u državnomu Parlamentu, nas u Vladi nema.
Nepoštivanje zakona
No, Bajrovićevim podsjećanjem HDZ-a na sadržaj uredbe krv u žilama je, koliko preko noći, uzavrela i Čovićevu bošnjačkom partneru. Jer, kontrole nad elektroprivredama odreći se spreman nije ni on. Kakav zakon, i kakve kompetencije o kojima ljudi DF-a zbore - smisao borbe za vlast, poručiše Izetbegovićevi pobočnici, jest i kontrola javnih poduzeća.
A uredba Vlade? Ne, uzvrati federalni premijer, ova vlada je izvan snage odlučila staviti sve uredbe prethodne vlade. I učinila je to sa svima osim s ovom o odgovornosti resornih ministarstava za javna poduzeća - koja se, k'o biva, negdje zaturila. Ali, dodaje premijer, i ona bi, možda već u ponedjeljak, mogla biti uklonjena. No, siroti je premijer i ovaj put omanuo. Jer, ponovno je previdio bitan detalj - sporna uredba ne datira iz mandata prethodne vlade. Naprotiv, donesena je prije skoro petnaest godina, po njoj su funkcionirale sve prethodne vlade koje je, kad manje kad više, sastavljala i njegova stranka. I, vrijedi ponoviti, nema nikakve veze s voljom te vlade na koju se poziva.
Ali, ne radi se samo ni o uredbi Vlade. Na premijerovu žalost, uredba koju bi on adaktirao temelji se na zakonu. A to, opet, znači da bi njezino bacanje u koš značilo i kršenje zakona - što bi, ruku na srce, moglo čitavu priču dodatno zakomplicirati. Jer, nepoštivanje zakona, pa dolazilo ono i od Vlade, kazneno je djelo. A, za kazneno djelo se, doduše u pravnim državama, odgovara, zar ne?
Na opasnost nepoštivanja zakona ovih dana upozori i Predsjedništvo DF-a. Javna poduzeća, precizira se u njegovu priopćenju, nisu stranački plijen nego dobro svih građana Federacije - i, ljudi DF-a u izvršnoj vlasti neće dopustiti "političke smjene i imenovanja". A najavljeno uvođenje novih propisa, kojima će biti reguliran izbor upravnih i nadzornih odbora u javnim poduzećima, propisa koji su "protivni važećem Zakonu o gospodarskim društvima", za vodstvo Demokratske fronte je i "nezakonito i ravno ekonomskom državnom udaru".
Na odgovor, dakako, posebice zbog izjednačavanja najavljene prakse s ekonomskim državnim udarom, i nije trebalo dugo čekati. Uz dodatak, doduše, teret javnog sučeljavanja s argumentima DF-a ovaj put nije preuzeo jedino HDZ. U kola mu je odlučio uprijeti i njegov bošnjački partner. U priopćenju SDA se, naime, još jednom ponavlja da će o "postavljanjima nadzornih odbora i direktora odlučivati cijela Vlada, a ne pojedini ministri" - da će se, drugim riječima, SDA prikloniti ultimativnim zahtjevima HDZ-a, a time vodu pogurati i na svoj vlastiti mlin. A zakon? Ma dajte - što ste se uhvatili zakona k'o pijan plota? Uostalom, zakon su oni sami - jer, mandat im je, pa i za nepoštivanje zakona, dao narod.
Kako će sve ovo završiti? Najiskrenije, ne znam. Ne isključujem, dakako, mogućnost čak i pucanja koalicijskog partnerstva stranaka federalne većine. Ali, ne mislim kako je to i najvažnije. Dapače. Pita li se mene, puno važnije je da je i najneupućenijima postalo jasno kako je priča o nacionalnim interesima, koju tako svojski eksploatiraju Čović i njegovi, najobičnija floskula - i kako se iza nje krije najogoljelija borba za blagajne javnih poduzeća. One su, drugim riječima, jedini nacionalni interes političkih interesnih skupina - onih o kojima zbori i svjetska javnost - a sve ostalo je samo bacanje prašine u oči svjetini.
