Cijeli slučaj preminulih beba u Mostaru je naoko završen konferencijom za tisak doktorica mostarske bolnice, gdje je voditeljica Odjela za intenzivno liječenje i neonatologiju u Mostaru, prof. dr. Darinka Šumanović-Glamuzina kazala kako nema intenzivne njege na svijetu koja nema bakteriju Klebsiellu pneumoniju, te kako su pacijenti bili djeca sa najnižim imunitetom u cjelokupnoj ljudskoj populaciji i još k tome je bilo i drugih uzročnika. Dodala je i kako je postotak smrtnosti novorođenčadi u SKB Mostar na europskoj razini.
Činjenica je da je Klebsiella pneumonija superbakterija koja ubije čak i odrasle ljude i da se iznimno teško izboriti s njom.
Međutim, ako je doista sve ostalo rađeno "po propisima" i nije bilo propusta u liječenju, zašto se za deset umrlih beba od početka godine saznaje tek sad? Zašto doktorica Šumanović-Glamuzina i njene kolegice tek sad "pravdaju" javnosti smrtne slučajeve ako isti postoje od početka godine?
Neki od roditelja će tužiti bolnicu, što znači da možemo pretpostaviti da vjeruju da su u pitanju ipak bili neki propusti bolnice i medicinskog osoblja.
Roditelji jedne bebe, koja je naposljetku završila na liječenju u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu ogorčeni su jer se nije pravodobno reagiralo u mostarskoj bolnici, gdje, tvrde, nisu bili ni transparentni u svemu.
Liječnici u Zagrebu nisu krivi, pokušali su pomoći. Umrla bi i u Mostaru - izjavili su pa se drhtavim glasom pitaju:
"Zašto u mostarskoj bolnici nisu bili transparentni i oglasili su se tek sada?".
Tvrde i kako nije normalno, iako su im u bolnici govorili da jest, da se beba pri porođaju napije plodne vode, koja je otrovna".
Postoji li i druga strana ove priče sa superbakterijom i jesu li propusti u liječenju i ophođenju s pacijentima i majkama na kraju doveli do smrti tolikog broja djece ili je sve samo nesretan slučaj koji se "mogao dogoditi bilo gdje"?
