Ima li mogućnosti da u Međugorju vidimo nekog lokalnog moćnika, ministra, kriminalca ili makroa, kako kleči ispred Gospina kipa pred crkvom i moli za njenu preporuku kod svoga Sina?
Istina da poznajem puno "moćnika", ali nikada ni jednoga nisam vidjela u Gospinu svetištu, pa barem da stoji u redu pred ispovjedaonicom. U škole je uveden vjeronauk, od prvih školskih dana učimo o sakramentima i Božjim zapovijedima, a u našoj Hercegovini Božju riječ kao da nosi vjetar daleko od naših ušiju, umnih ćelija i ljudske savjesti.
Međugorje je bogato mjesto, ali to bi bogatstvo trebali mjeriti količinom istinske molitve, koju vidimo na licima milijuna stranaca i tisuća domaćih vjernika. Materijalno bogatstvo što je vidljivo na svakom koraku trebamo smatrati kao činjenicu bez koje ne bi bilo moguće prihvatiti milijune hodočasnika. Svima onima koji dolaze u Međugorje samo je na pameti svijetlo vjere, duhovnog života i izmirenosti s Bogom.
Pa ipak kako ne postaviti niz pitanja i ne tražiti odgovore na njih, a tiču se materijalnog i duhovnog siromaštva, ljudske patnje i dvojnosti, dobrote i zloće, sebičnosti i nemorala, jer je danas veličina i frajerstvo postalo mjereno moćništvom, krađom, zastrašivanjem i stvaranjem okružja u društvu u kojem nekolicina institucionalno uzurpira društvo stvarajući mržnju, strahovladu i trasirajući put prema grijehu i propasti.
A to se Hrvatima u Hercegovini sada događa! Oni odlaze, nestaju, a oni što ostaju postaju vičniji obilaženjem zakona, krađama, kocki, prostituciji, stvaranju učenja ulice i nedemokratskog političkog rada na čijem prijestolju sjede lokalni knezovi i malo viši kraljevi.
U prošlosti kraljeve je krunio Papa. Danas svećenike, koji sve jače govore s oltara koristeći najmodernije tehnike razglasa, sve se slabije čuje, a političarima je sasvim svejedno, jer će ionako neki od njih morati doći na politički skup i (ne)svjesno podržati proklamiranu politiku i lažni rad za opće dobro.
Zato Gospe, nemoj nas ostaviti, da se naša dična Hercegovina ne uruši kao Palmira….!
