Među kulturnim vrijednostima s kojima se Ljubuški desetljećima ponosio, bila je limena glazba. Njen nastanak vezan je za župu Humac i franjevca fra Rudu Mikulića, glazbenika amatera, koji je vodio crkveno pjevanje.
Dobrovoljnim prilozima župljana 1932. godine kupljena su glazbala iz češke tvornice Josepha Lidla iz Brna i to je početak nastanka limene glazbe u Ljubuškom. Kada su glazbala dopremljena vlakom u Čapljinu nastalo je veliko općenarodno veselje. Okićenim zaprežnim kolima koje je darovao humački gvardijan, u velikoj povorci puk je pješice, uz pjesmu i veselje, otišao u Čapljinu i na Humac dopratio glazbene instrumente. Bilo ih je 21, a za sviranje se javilo 75 mladića i mlađih oženjenih muškaraca i fra Rudo je uz veliki napor odabrao najdarovitije. Limena glazba je djelovala u sklopu Društva sv. Ante. Prvi nastup ljubuški glazbenici amateri imali su na Novu godinu 1933., a na proslavi blagdana sv. Ante na Humcu za njih je čula i šira Hercegovina. Kako su imali teškoća s prostorijom za vježbanje, 1936. je na Humcu u blizini samostana sagrađen dom. Kao i za vođenje, rast i stasavanje limene glazbe, tako je i za gradnju doma najviše bio zaslužan fra Rudo.
Prvi nastup izvan župe imali su 1934. godine u Jablanici. Vozili su se kamionom poznatog trgovca i poduzetnika Ivana Jurića iz Tihaljine i bio je to nezaboravni doživljaj. Nastupali su na različitim crkvenim proslavama i kulturnim priredbama. Kada su 1936. godine sudjelovali na velikom sletu u Mostaru, ondašnje vlasti su ga ocijenile kao protudržavni i svi svirači su dobili po mjesec dana zatvora. Međutim, biskup fra Alojzije Mišić je odlučno prosvjedovao i kazna je ukinuta. U to vrijeme njihov repertoar se sastojao od skladbi: Moj Isuse, Hoćemo Boga, Do nebesa, Bog i Hrvati, Lijepa naša, Pozdrav Domovini, U boj, u boj, Jadranska vila i druge, te nekoliko koračnica i kola.
Nakon Drugog svjetskog rata puno toga se promijenilo. Društvo sv. Ante je raspušteno, a limena glazba je prešla pod okrilje države. Nastupali su na ondašnjim političkim i društvenim proslavama i priredbama i uglavnom svirali koračnice. Svoju zlatnu obljetnica, 50 godina djelovanja i rada, ljubuška limena glazba je obilježila 1982. godine. Došao je i prošao Domovinski rat zbog kojeg je bilo zastoja u vježbanju i nastupima, ali nije se ugasila. Nakon rata osobito su bili dojmljivi božićni koncerti u samostanskoj crkvi na Humcu. No, svoj posljednji nastup ljubuški limeni glazbenici imali su na božićnome koncertu 2007. godine.
Što je tome uzrok, nikad nije jasno raščlanjeno i utvrđeno. Je li u pitanju nemar, nedostatak novca, osobni i suprotstavljeni interesi pojedinaca ili nešto drugo, vjerojatno će se jednom znati. Kao što je gotovo utihnuo KUD sv. Ante Humac Ljubuški, tako je nestala i njegova limena glazba.
"Rekao bih da novac i nije neki nepremostivi problem, nekako bi se to dalo riješiti, međutim, teškoće su slobodno vrijeme svirača. Danas je drugo vrijeme, ljudi koji su u radnom odnosu ne mogu dobiti slobodne dane da bi se moglo negdje ići na gostovanja i nastupe, a nije im jednostavno ni dolaziti na probe i vježbanje" - kaže Milenko Bandur, predsjednik KUD-a sv. Ante Humac Ljubuški. Je li to glavni razlog najbolje znaju sami glazbenici. Bilo je pokušaja da se ljubuška limena glazba obnovi i ponovno aktivira, no u tome se nije uspjelo. Svi društveni čimbenici trebaju se založiti i potruditi da Ljubuški u različitim prigodama opet bude i razveseljavaju vedre budnice, i da važan dio njegove kulturne baštine i dalje postoji i traje.
