Nakon tri dana završen je 13. Mostar Blues & Rock Festival.
Oni praznovjerni kojima je broj 13 bio razlog za sumnjičavost, mogu odahnuti: ovogodišnji je festival protekao uz sjajnu glazbu, posjećenost i organizaciju, pa razloga za zadovoljstvo imaju svi. Glazbenici prezadovoljni organizacijom.
Među njima i Jolly Jumper i Big Moe iz daleke Norveške, koji su nastupali drugu večer festivala. Jolly Jumper je umjetničko ime Kjellu Ingeu Brovollu, koji nam kaže kako mu je godinama bila želja nastupiti na ovom festivalu. Jer - najbolji blues festivali su u manjim gradovima, jer su zadržali izvorni blues.
A to kaže čovjek koji i sam organizira blues festival u Norveškoj, i kojemu u organizaciji pomažu i neki iz Mostara koji danas žive u Norveškoj, reklo bi se - svijet je mali i prepun povezanosti.
Grad je predivan
"Ovo mi je prvi put da sam u Mostaru i BiH. Prolazio sam ovuda kad sam išao u Dubrovnik, ali nikad prije nisam bio ovdje. Grad je predivan", kaže.
A evo što kaže o festivalu:
"Smatram da je bila savršena ideja osnovati blues festival u gradu kao što je Mostar, iz nekoliko razloga. Ja se već 25 godina neprekidno bavim bluesom i menadžer sam za američke glazbenike bluesa, ali sam i sam bluzer. Putujem mnogo, pogotovo po Europi. Vidim da blues festivali koji su osnovani u manjim gradovima, za razliku od većih gradova, preživljavaju i upravo ti festivali bluesa su najbolji. S druge strane, ako se sjetimo povijesti ovdje, posljednjih 30 ili samo 20 godina, onda treba reći da blues govori o životu. Imate tužni blues, sretni blues itd. Ali, za mene - ovo je savršena lokacija za blues festival. Za ovaj festival ja znam već mnogo, mnogo godina. Ja u Norveškoj također organiziram blues festival pod nazivom 'Blues in Hell’ i ovdje u Mostaru su večeras ljudi koji rade za moj festival i koji su iz Mostara. Tako da je ova noć za mene zaista posebna. Radovao sam se jako dugo, poprilično godina, nastupu na ovom festivalu", kaže Brovoll.
Sretan je i nada se da je publika uživala (a po rekacijama koje smo mi vidjeli - uživali su).
"Ovo je ono što mi radimo. Nastupao sam s jednim članom svoga benda, Big Moeom, ali nadam se da ću doći ponovo i nastupati s cijelim bendom. Mi sviramo izvorni blues, ono što je ta glazba od početka bila, onda kad je nastala", kaže.
Izvorni blues
Kada je rekao da postoji tužni i sretni blues, kaže da je tu noć ispred OKC-a Abrašević on svirao i osjećao - sretni blues. Jer, kaže - ne možete uvijek biti tužni, nekad se treba nasmijati i gledati naprijed. Nikada nećete zaboraviti ono što je iza vas - originalni blues je nastao u dolini u Mississipija, donijeli su ga afrički robovi i jedina stvar koja ih je držala na životu bila je pjesma, muzika…
"Povijest nas prati, ali ne možete uvijek sjediti i biti tužni. Ono što nosite kao svoju povijest čini vas jačim i bogatijim iskustvom i u sretnim trenucima, a blues je savršena kombinacija za sve to", kaže.
Za njega je blues i sloboda, ili - jednostavnije rečeno - način života.
"Ja blues živim 24 sata dnevno", kaže.
Nakon Mostara odlaze u Norvešku, nakon toga u Englesku, iz Engleske u Švedsku, iz Švedske u Njemačku…
"Volio bih i nadam se da ću doći iduće godine na 14. festival s cijelim bendom", kaže.
Uz svirku je pozvao publiku da organizatore ovog festivala pozdrave velikim pljeskom, jer, kaže - potrebno je puno rada i truda za jedan ovakav festival.
"Hvala im što su nas pozvali da dođemo na ovaj festival i u ovaj predivni grad", rekao je ovaj Norvežanin, kojega je u domovini ispratila temperatura od 12 stupnjeva, a ovdje dočekalo, kako je ispričao 44. Sigurni smo da će ih pamtiti, ali ne samo temperaturu, nego i odličan festival i publiku.
Gruhak iz Dubrovnika: Ovakvi festivali daju smisao sviranju
Na 13. MBRF-u drugu noć festivala nastupio je i bend Gruhak iz Dubrovnika, čiji su članovi Boris Kosović (vokal), Ivan Jakić (gitara), Lukša Miročević (bubanj) i Robi Di Liddo (bas).
Na prvi pogled - mladi momci, no možda se i varamo jer bend s ovim imenom postoji već dugo - iduće godine bit će okruglo 20 godina. Istina je negdje na pola jer počeli su svirati kad su bili djeca i osnovali bend, kaže nam Kosović, koji je od samog početka član benda i ustvari jedini iz te prve postave. Bend u sastavu u kojem je nastupio na MBRF-u svira već 12 godina i sviraju, kaže Boris, blues - rock. Zašto Gruhak?
"Gruhak u principu ne znači ništa. To je nešto jako glasno. I vi ovdje imate izraz kad nešto grune. Kod nas je to isto, samo mi dodamo 'h’ - gruhne. Kad sam imao 15 godina, imali smo sviraku, a nismo se zvali nikako. Trebali smo se nekako prijaviti, i prijavili smo se kao Gruhak Blues Bend. Zašto - ne znam, pogotovo jer tada ni b od bluesa nismo svirali, ali nema veze. Kad smo počeli svirati blues, izbacili smo to 'Blues Bend’ i ostali Gruhak", priča kroz smijeh Kosović.
Danas, kaže, sviraju rock’n’roll koji je pun bluesa - to bi bilo najtočnije određenje njihovog glazbenog izraza.
I kad sviramo blues, to je neki blues- rock."
Prvi put su na ovom festivalu.
"Ovaj je festival izuzetno važan. Ne samo zato što je blues, nego je važan svaki festival koji drži do sebe, koji se trudi, kao što to ovaj festival radi, imati i neki nivo da ljudima koji dođu na festival bude dobro - publici, a i izvođačima. Takvi festivali održavaju scenu, održavaju ljudima smisao za sviranjem", smatra Kosović.
Za njih je presudan za dolazak naravno bio poziv organizatora.
"Kad se ljudima sviđa ono što radiš i kad te dočekaju raširenih ruku, kako nećeš doći", pita se i odgovara.
Više od 20 godina na sceni ih održava a što drugo nego - muzika.
"To, da se ne lažemo, nije lako, pogotovo ako od toga pokušavaš živjeti, ali nije sve ni u novcu. Zadovoljstvo koje nam muzika donosi, nitko ne može platiti. Ljudi kojima je primarni cilj zaraditi novac, odmah poruka" - neka rade nešto drugo. Ali, meni se ovo isplati. U glazbi sam otkad sam dijete bio, a još uvijek mi je dobro, još uvijek mi se to sviđa, još uvijek u tome uživam i bavit ću se glazbom dok god mi to bude zadovoljstvo, kaže Kosović.
Todorović: Rođen sam u Njemačkoj, ali ovaj mentalitet mi je bliži
Drugu noć MBRF-a nastupio je i Blues Company iz Njemačke. Publika ih je dva puta vraćala na bis. Mi smo razgovarali s članom ovog benda, Todorom Todorovićem - na našem jeziku. Kako to da Toše - kako ga zovu i u Njemačkoj, govori naš jezik? Rođen je u Njemačkoj, ali roditelji su mu s ovog područja - otac iz Makedonije, Ohrida, majka iz Sarajeva.
"Mnogo sam vezan za ove krajeve - i jezikom, hranom, mnogo me zanima i što se politički ovdje događa… Volim muziku odavde, volim ljude i jako sam sretan kad sam ovdje. To je jako čudna stvar. Iako sam rođen u Njemačkoj, kad dolazim ovdje ja se osjećam kao da idem kući. Teško je to opisati… Ovaj mentalitet je drugačiji od njemačkog, ali je meni bliži", kaže nam Todorović.
Izmiješao je naše i njemačke običaje i tradicije, kaže, ali ono što je 100 posto njemačko u njega je točnost. Ali, s druge strane, voli ljeti sjediti vani u kafiću i uživati, ne raditi ništa, kao mi. A kada je u pitanju festival…
"Velika mi je čast nastupati na ovom festivalu, koji je značajan ne samo za ovaj grad i ovu zemlju, nego i za Europu. Ipak 13 godina postojanja ovog festivala znači mnogo. Na ovom su festivalu svirali najpoznatiji eurpski i američki bluzeri i ja ovaj festival već godinama pratim, njegove programe. Znam ljude koji su svirali na ovom festivalu, pitam ih kako je bilo, svi su oduševljeni, i to mnogo govori. Cijela manifestacija, od same organizacije, je apsolutno na nivou: počevši od samog dolaska, dočeka, ozvučenje, tonci…, sve je to na najvišem europskom nivou", oduševljen je Todorović.
A u grad je, kaže - zaljubljen.
Jučer zovem ženu i pričam joj, a ona kaže 'Zašto mi nisi rekao, mogla sam i ja poći!’ A ja se, iskreno, nisam sjetio, jer je za mene ovo uvijek posao. Sada je prvi put tako da mi je ovo ne samo posao, nego i razonoda", kaže član Bluesa Companyja.
Nakon Mostara odlazi u Njemačku, a u listopadu ih čeka turneja po Rusiji.
Big Dez: Čast nam je i zadovoljstvo biti ovdje
Posljednju noć 13. MBRF-a u OKC-u Abrašević nastupili su Night Train Blues Band iz Srbije, Delta Blues Gang iz Pule (koji su pobijedili na Croatian Blues Challange i bili u polufinalu International Blues Challengea u Memphisu) te kao posljednji Big Dez iz Francuske. Član ovog benda kaže nam da je sjajno što su u Mostaru, na ovom festivalu. Festival je sjajan, kaže, jer muzika nije samo iz Amerike, nego iz različitih krajeva. Puno putuje po Europi, ali ovaj je festival poseban.
"Poseban je jer je u Mostaru i to sve mijenja. Svaki grad, svaka zemlja ima svoj način rada. Mi sviramo blues, plešemo, pjevamo, ali činjenica da smo u drugom gradu, ako imamo vremena upoznati ga malo, kao što smo imali sada, za nas glazbenike je posebna. Bili smo na Starom mostu, upoznali malo grad… Blues je nostalgija, radost, nada. To je blues. Trinaest godina ovog festivala je 'wow’, osnovan je odmah nakon rata i sukoba i to je nešto sjajno, tako da nam je čast i zadovoljsrvo nastupati na ovom festivalu", kažu članovi Big Deza.
