Prije tri godine, na zahtjev tadašnjeg direktora Frane Planinića, Ivan Bebek je morao pokupiti opremu Info kluba iz prostorija Hrvatske knjižnice Ljubuški.. Taj čin je Franu Planinića koštao direktorske pozicije, ne zbog političke snage samog Bebeka, već činjenice da je u Skupštini Info kluba bio Nevenko Barbarić. Pa zar je potrebno da načelnik općine bude u Skupštini jedne male udruge?
Ipak, ispada kako Info klub nije mala udruga. Deset godina je "mukotrpnog" rada iza njenih utemeljitelja, potpuno netransparentnog, s velikim gotovinskim tijekovima osobito do 2007. godine.
I nikada nitko tko je koristio internetske usluge nije dobio račun. Info klub je odlično surađivao sa Zavodom za zapošljavanje ZHŽ i za 100 osoba koje su se informatički usavršavale sporazumom je udruzi dano ravno 100.000 KM.
Sve svoje djelatnosti Info klub je obavljao u prostorima Hrvatske knjižnice Ljubuški. Između ova dva subjekta ne postoji nikakav ugovor koji regulira korištenje prostorija, grijanja, hlađenja ili barem obnove korištenih prostora.
Usluge su naplaćivane od strane djelatnica knjižnice.
U Hrvatskoj knjižnici Ljubuški dogodila se stereotipna posljedica ovakvog stanja.
Direktor Ivan Bebek, uz plaću iz proračuna općine, knjižnicu je koristio za privatne interese.
Njega zapravo knjižnica nije puno zanimala. Nagomilao je desetke tisuća KM dugovanja, pa je dopisima često molio OV Ljubuški i Vladu ZHŽ da se na račun knjižnice uplaćuju veća novčana sredstva. Dugovi su se odnosili na porez i mirovinsko osiguranje.
Njega nije zanimalo što djelatnice nemaju nikakve ugovore o radu. Na zahtjeve MIO ZHŽ da za djelatnice dostavi godinama neprilagane obrasce M4 nije se obazirao.
Tako je dug knjižnice narastao na gotovo 65.000 KM, a s druge strane Info klub je priskrbljivao stotine tisuća KM kroz deset godina rada u prostorima Hrvatske knjižnice Ljubuški.
Teško je vjerovati kako je baš to HRVATSKI NACIONALNI interes.
I kada se nije moglo dalje Info klub je ugašen.
