Da su se Nevenko Barbarić i vijećnici u Općinskom vijeću prepali inicijative udruge Agape za smanjenje cijene vode, dokazuje mnoštvo teških izjava o socijalnom stanju u općini Ljubuški.
Iza grozničave retorike, kojom su branili svoje uništavajuće djelovanje, HDZ BiH promatra Agape kao jezgru neke buduće političke stranke, koja im se može suprotstaviti na sljedećim izborima.
Međutim, za sada Agape nema tu snagu, budući da se radi o skupini mladih ljudi s velikim entuzijazmom za javnim djelovanjem i dobrobit stanovništva, što je rezultat sadašnjeg društvenog stanja u općini.
Barbarić i vijećnici nisu govorili pozitivno i socijalno odgovorno, pa nisu mogli pobjeći od stvarnosti. Tako je u jednom trenutku Barbarić priznao da je socijalno stanje teško i da će mnogima do Božića biti isključena struja zbog neimaštine, a samo nekoliko sekundi kasnije govorio je o visini svoje plaće koju je ocijenio skromnom u odnosu na primanja drugih. On kao načelnik ima plaću s toplim obrokom veću od 2.500. KM, a koristi tisuće maraka drugih beneficija.
Vijećnici su samo lutke na koncu jedne politike koja se bori za privilegije i njihovi rezultati govore kako se radi o skupini nedorasloj voditi Ljubuški prema boljoj budućnosti.
Realnost Ljubuškog je sve veći broj sirotinje, i jedan ogroman socijalni paradoks. S jedne strane imate sve veću neimaštinu i sve teže socijalno stanje, a s druge imate vlast na čelu s Barbarićem. Vlast koja je dovela općinu do propasti i povećanjem cijena komunalnih naknada i usluga želi popraviti stanje, ali i nastaviti isisavati novac iz javnih poduzeća kako bi financirati svoje političko djelovanje.
Obiteljski proračuni će se dodatno opteretiti plaćanjem velikih računa za vodu i struju. Ljubušaci godinama plaćaju najveću cijenu vode u BiH, pa i u Hrvatskoj. Za to nema opravdanja.
Ljubušaci će morati svojim novcima sanirati financijske propuste Nevenka Barbarića. No to neće biti moguće, jer su mnogi na granici siromaštva, a načelnik bi trebao položiti račune.
Barbarić i kompanija, političkom represijom, žele prikriti kriminal, natjerati stanovništvo općine, iz svojih obiteljskih proračuna, sanirati financije općine Ljubuški. To se sada događa, ali kako nema restrukturiranja javnih poduzeća i odgovornog upravljanja u njima, lijeka za bolest zvani kriminal nema, osim da političkim promjenama na vlast dođu savjesni ljudi.
Sirotinja je Barbariću i stranci sve teža.
