Korupcija je rak rana hrvatske države i hrvatskog društva. Potrebno je osnovati protukorupcijski centar koji će sasjeći duboko korijenje korupcije. I druga stvar, Hrvatskoj nema spasa ako se ne provede temeljita dekomunizacija javnog života. Prvi korak u tome je lustracija unutar državnog sustava.
Uoči izbora neki su analitičari smatrali da general Željko Glasnović nema izgleda postati saborskim zastupnikom, jer je na HDZ-ovoj listi u 11. izbornoj jedinici bio stavljen tek na osmo mjesto. No, ratni general je uvjerljivo pobijedio, osvojivši čak trećinu svih glasova koji su pripali HDZ-u u ovoj izbornoj jedinici. Taj rezultat zapravo je samo potvrdio da ratni general Glasnović i dvadesetak godina nakon završetka Domovinskog rata ima jednaku karizmu te javnu prepoznatljivost i utjecaj, kao što ih je imao i u ratu.
Razlog vrijednosne trajnosti ovog ratnog generala, a odsad i aktivnog političara, svakako proizlazi iz dosljednosti i jasnoće s kojom general Glasnović godinama u hrvatskoj javnosti govori o nizu gorućih domaćih i međunarodnih tema i problema. Stoga je i prije početka saborskih sjednica korisno čuti što će general Glasnović zastupati u Hrvatskom saboru glede izlaska iz brojnih ponora u koje propada hrvatsko društvo.
Imaju li hrvatski branitelja što raditi u političkom životu Hrvatske?
Vojni ustroj najviše razvija odgovornost, timski rad i zajedništvo. Stoga, u nizu demokratskih i razvijenih zemalja mnogi su se bivši vojnici pokazali kvalitetnim političarima. Neke bivše vojnike smatra se najzaslužnijim i najboljim nacionalnim političarima. Primjerice, Churchill i de Gaulle su najprije bili vojnici, a nakon toga političari. Nisu bivši vojnici uspješni samo u politici, nego i u drugim djelatnostima. Mnoge najuspješnije svjetske kompanije svih vrsta vode i u njima rade brojni bivši vojnici.
Jedino se u Hrvatskoj bivše vojnike, tj. hrvatske branitelje, pokušava potpuno eliminirati iz društvenog, političkog i gospodarskog života. Da su hrvatski branitelji bili uključeni u politiku i gospodarstvo ne bi danas hrvatsko društvo, gospodarstvo i politika bili u ovako jadnom materijalnom i moralnom stanju.
Što je najprije potrebno poduzeti za izlazak Hrvatske iz dugotrajne krize?
Najvažnije je urediti državne ustanove, a to znači da mora profunkcionirati pravna država. No, to govore gotovo svi političari, a mi i dalje propadamo, jer oni jedno govore, a suprotno od toga djeluju.
Korupcija je rak rana hrvatske države i hrvatskog društva. Potrebno je osnovati protukorupcijski centar koji će najprije sasjeći duboko korijenje korupcije, a to znači provesti učinkovitu reviziju tzv. pretvorbe i privatizacije koja je pljačkaški provođena.
Učinkovite revizije ne može biti bez donošenja niza zakona koji će razraditi postojeće osnovne odredbe o nezastarijevanju ratnog profiterstva, te ih proširiti na privatizacijsku pljačku. Kako ne bi bilo zloporaba tih zakona i progona vještica, treba poći od onoga što rade sve uređene države. A to je istraživanje porijekla imovine, od kojeg se najviše bježi u Hrvatskoj.
Nemamo mi tu što izmišljati, nego samo antikorupcijski model iz Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država prenijeti u Hrvatsku.
Kakve promjene ćete još zagovarati kao zastupnik u Hrvatskom saboru?
Provođenje antikorupcijskog programa, kao i cjelokupno funkcioniranje pravne države praktično je neprovedivo bez profesionalizacije državne uprave, od najviše do najniže državne razine. Do sada je u Hrvatskoj sustav državne uprave uglavnom služio stranačkom uhljebljivanju, a svi stručni kriteriji izigravani su na različite načine.
Drugo, profesionalizaciju moraju pratiti i odgovarajuće plaće u državnoj administraciji. Državni službenik mora od svoje plaće moći ostvarivati prosječnu egzistenciju, jer u protivnom je potaknut na zloporabu svojega položaja.
Pripadate žestokim kritičarima hrvatske komunističke prošlosti. Je li u ova krizna vremena potrebno gubiti vrijeme i energiju na bavljenje prošlošću?
Ne radi se o gubljenju vremena, jer je zloduh komunističkog mentaliteta preživio uspostavu demokracije u Hrvatskoj. Pola stoljeća komunističke strahovlade oblikovalo je duboku društvenu patologiju i u Hrvatskoj. S time se nakon 1990. nismo suočili zbog zauzetosti obranom od srbijanske agresije i niza drugih razloga.
Komunistički teror poticao je i razvijao sustav kleptokracije, koja je i danas očigledna u hrvatskim ustanovama. Čak kad gledamo i formalnopravno, sustav demokratskih vrijednosti, načela, ponašanja i simbola predstavljao je kazneno djelo u komunističkom režimu. Osim toga, jugoslavenski komunizam je posebno uništavao sve sastavnice hrvatske tradicije, a napose hrvatsku nacionalnu svijest. I danas u upravljanju Hrvatskom – od medija i politike do kulture i obrazovanja – svom snagom se širi zaraza balkanske servilnosti i komunističke prevrtljivosti.
Hrvatskoj nema spasa ako se ne provede temeljita dekomunizacija cjelopkupnog javnog života. Prvi korak u tome je lustracija unutar državnog sustava.
Dobili ste golemo izborno povjerenje hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske, napose onih iz Bosne i Hercegovine. Kako, primjerice, gledate na problem statusa pripadnika Hrvatskog vijeća obrane?
HVO se suprotstavljao srbijanskoj oružanoj agresiji i branio hrvatske državne i nacionalne interese sinkronizirano i zajednički s HV-om. Područja na kojima je u BiH djelovao HVO imala su strateški interes za Republiku Hrvatsku jednako kao i za Bosnu i Hercegovinu. Obrana jedne i druge države bila je iznimno isprepletena. Osloboditeljska operacija Oluja bila bi neizvediva bez niza prethodnih združenih osloboditeljskih operacija u BiH. Veliki broj pripadnika HVO-a jedno je vrijeme i formalno pripadao HV-u, i obrnuto. Dugo bi trajalo nabrajanje niti i uporišta toga zajedništva.
Stoga je krajnje sramotno i diskriminacijski ako se na bilo koji način – stvarno, statusno i simbolički – umanjuje uloga i značaj pripadnika HVO-a. A upravo to se događa. Moja zastupnička obveza prema pravima pripadnika HVO-a ne proizlazi samo iz toga što sam većinu glasova dobio u BiH, nego prvenstveno iz općih ljudskih načela i činjenice da sam i ja osobno bio vojnik HVO-a i HV-a.
Zamislite strahote i nepravde koju živimo. U Republici Hrvatskoj mirovinu i sada uredno primaju deseci tisuća onih koji su ratovali protiv Hrvatske: 41.000 partizanskih mirovina za sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu, 12.000 mirovina po osnovi služenja JNA u doba Jugoslavije i 6000 mirovina po drugim osnovama služenja bivšoj Jugoslaviji, a među njima je najveći broj udbaša. S druge strane, mediji i politika problematiziraju 6600 mirovina koje primaju pripadnici HVO koji su ratovali za Hrvatsku!
Što općenito treba mijenjati u odnosu državnih ustanova RH prema svojim državljanima koji žive izvan RH?
Taj odnos je također sramotan i diskriminacijski. Treba znati da izvan Hrvatske živi nekoliko milijuna Hrvata. Najveći broj njih i njihovih potomaka su ravnopravni u državama zapadnog svijeta, a u Hrvatskoj su građani drugog reda. To se najjasnije prepoznaje u diskriminaciji koja je formalizirana u izbornom zakonu, a u drugim vidovima hrvatskog nacionalnog života odstranjeni su nizom postupanja državnih institucija RH. Sva ta sramota javno se pokušava objasniti neistinom da oni plaćaju porez u drugim državama te im se stoga umanjuju prava u Hrvatskoj.
Javnosti u Hrvatskoj se prikrivaju osnovne činjenice. U Hrvatsku svake godine na različite način stiže 16 milijardi kuna od hrvatskih iseljenika. Osim toga, veliki broj iseljenih Hrvata ima imovinu u RH te po toj osnovi izvršava porezne i druge financijske obveze prema državi. Prešućuje se, između ostalih, i podatak da RH jedino s BiH ostvaruje izvozno-uvoznu dobit, i to uglavnom s područja na kojima žive Hrvati.
U Hrvatski sabor ste ušli na listi HDZ-a. Što mislite koliko HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom može provoditi promjene koje Vi zagovarate?
HDZ je prvi put počeo javno govoriti o potrebi lustracije i dekomunizacije tek kad mu je na čelo došao Tomislav Karamarko. Budući da je to osobno jasno govorio sam Karamarko, našao se na žestokom udaru brojnih čuvara komunističkog nasljeđa i postojećeg potapanja Hrvatske, koji su najmoćniji u državnim ustanovama i medijima. Na žalost, pokazalo se također da su oni iznimno jaki i unutar HDZ-a. Sada je jasno da se lustracija u Hrvatskoj ne može provesti dok se ne provede lustracija unutar HDZ-a!
Prije nekoliko dana je održan višesatni sastanak Karamarka s predstavnicima hrvatskih branitelja iz svih dijelova Hrvatske. Bilo je tu članova i nečlanova HDZ-a. Razgovor je bio potpuno otvoren i jasan. Svi smo se složili, uključujući i Karamarka, da su duboke promjene u institucijama nužnost za opstanak i uspješnu budućnost Hrvatske. Složili smo se da je prvi korak u tome sveobuhvatna dekomunizacija i lustracija, koja se najprije mora provesti unutar HDZ-a, a potom u svim hrvatskim institucijama. Karamarko je naglasio kako se pokazalo da su mnogi pogrešni potezi HDZ-a, uključujući i one iz njegova mandata, rezultat zablude da se u HDZ-u i državi nešto može početi mijenjati bez provođenja dekomunizacije i lustracije.
Razumljivo je što su svi predstavnici branitelja, i ja osobno, nedvosmisleno, jasno i odlučno pristali sudjelovati i podupirati HDZ i Karamarka na čelu HDZ-a, ako i dok budu stvarno provodili takav program.
