Ono što je trebao biti jedan od najstresnijih dana na kraju se pretvorio u šetnju parkom.
Prvo je Norveška sa sobom povukla Hrvatsku u drugi krug turnira, a zatim je društvo Željka Babića demoliralo Island s nevjerojatnih 37:28. Rukometna lekcija ekipi koja je konkurirala među Top 8 reprezentacija ovog Eura.
Čudni su ti Islanđani
Baš kao i u najavi utakmice pisali smo kako je Island jedna čudna, vrlo čudna i promjenjiva momčad. U Kataru su, primjerice, zaustavili Francuze pa su zatim spašavali živu glavu protiv Egipta. U Poljskoj su pobijedili Norvešku na otvaranju turnira da bi nakon tog velikog trijumfa upisali poraze od Bjelorusije i Hrvatske te se ekspresno vratili u Reykjavik. Malo tko je, doduše, očekivao da će Hrvatska na takav dominantan način razbiti sastav Arona Kristjanssona.
Hrvatski uragan
Hrvatska je, stoga, dočekala utakmicu neopterećena s obzirom da je doznala kako se neće prijevremeno vratiti kući, ali poraz protiv Islanda nije dolazio u obzir jer bi to značilo da se u drugi krug ide s nula bodova. Polufinale bi bilo nemoguće uhvatiti.
Alilovićevo iskupljenje
Međutim, sve drame i dvojbe, brige i preispitivanja nestala su u prvih deset minuta dvoboja. Marino Marić pokazao je kako za Igorom Vorijem ne valja plakati, a uz dobru obranu na golu se pojavio i Mirko Alilović, koji je utakmicu zaključio s 32 posto obrana. On se definitivno iskupio protiv Islanda za prethodne dvije utakmice u skupini, zbog kojih je neko vrijeme rovario po dnu europske elite. Prvi vratar Hrvatske udahnuo je novi život točno na vrijeme, jer njegove ruke i noge imat će puno posla u drugom krugu natjecanja gdje prijete poljski, francuski i makedonski bombarderi.
Utakmica je trajala 15 minuta
Hrvatska se odvojila golovima Marina Marića odmah na početku utakmice. U 16. minuti Čupić je zabio za čudesnih 13:3 i tu je utakmica odlučena. Razlika bi bila i upečatljivija da se Island nije švercao sa sedmercima.
Duvnjak i društvo odradili su posao u 20 minuta pa je Babić do kraja utakmice rotirao sve do C postave; Cindrić, Mamić i Slišković, svi rođeni nakon 1990. godine. To je ta budućnost hrvatskog rukometa, štrkljava Hrvatska koja na ovom turniru skuplja iskustvo. Babićevi klinci malo su se zaigrali pred kraj utakmice pa je izbornik u jednoj minuti odmora povisio glas na njih upozorivši ih kako ovo nije cirkus. Bilo je to nakon što su Islanđani napravili seriju od tri gola. U stvari, ta minuta odmora možda i najbolje opisuje trenutnu situaciju u kakvoj se nalazi hrvatska reprezentacija. Izbornik koji poput strogog oca upozorava svoje tinejdžere da se ne zafrkavaju na terenu, da ne gube glavu. Čisto sumnjamo da Claude Onesta mora dijeliti iste lekcije svojim igračima.
Hrvatska je u konačnici stigla do svoje najuvjerljivije pobjede na Euru nakon 2006. godine kada su Červarovi izabranici svladali Srbiju i Crnu Goru s 34:30. Prvo ime na hrvatskoj strani bio je Marino Marić sa osam pogodaka, Manuel Štrlek koji je zabio šest golova, a ponovno valja istaknuti vratare koji su zajedničkim snagama zaustavili 15 udaraca (Alilović 10, Stevanović četiri). Islanđane je u ovoj noćnoj mori spašavao Gudjon Valur Sigurdsson sa šest golova, a u listu strijelaca se upisao i vratar Bjorgvin Pall Gustavsson.
