«Život je lijep» - kaže Barbarić. Svuda okolo gradilišta, uzorana polja, niču poslovne zone, Ljubuški se proglašava najuređenijim gradom u BiH i Hrvatskoj, investitori se otimaju za parče zemlje i trebali su već preći iz drugih općina, ali ne brinite brzo će, trgovine pune kupaca i javna potrošnja na vrhuncu.
Nikom više ne treba Centar za socijalni rad, jer je Nevenko Barbarić socijalno najosjetljivija osoba u Ljubuškom, koji općinu voli do njene boli.
Nikada ne bih napisao niti jednu rečenicu o njemu, da čovjek ne uništava ovaj grad, krade ga, da ne uništava budućnost mog djeteta i Vaše djece, ostavljajući iza sebe pustoš i perspektive, tamo negdje u daljini, na horizontu života. O izjavi o onih 300 radnika, da se ne mogu skupiti u Ljubuškom, govori što misli o ovim ljudima, kojima je otvorio vrata za odlazak, a i sam bi Barbarić najradije otišao put Zagreba, zbog savjesti i bijega od SIPA-e, ali eto za sada nije uspjelo.
Desetine Bosanaca, što čekaju spremni na «Trgu Alije Izetbegovića», da uzmu mašklin i kopaju, bi po njemu i Anti Mišetiću – Sovi trebali biti uzor ostalim Ljubušacima, zar ne.
O Barbariću i njegovim stručnim kapacitetima i profinjenom intelektu, baš skrojenom po mjeri lokalnog življa, nije nepotrebno trošiti riječi, ali ta klasa od struke, znanja i odgovornosti doslovno uništi Ljubuški i sve za svoj račun.
Po njemu je veliki uspjeh što će se graditi nogostup na obilaznici. Uspjeh je što će to graditi T&D Company. Uspjeh je što se betonom krpe rupe. Uspjeh je ALBA. Uspjeh je Nativa, Uspjeh je JKP Ljubuški i kriminal u svakom javnom poduzeću. Uspjeh su prazne ljubuške ulice.
Ali, ako nismo mi uspjeli, on jeste. On 12 godina vozi općinsko vozilo, živi na našoj grbači, isisavajući sebi i drugom korist, kupuje nekretnine po Hrvatskoj, najnovije Mercedese, jer se želio pokazati u Zagrebu.
Ali, sve to ima i drugu stranu medalje, postao je svjedokom najružnijih kriminalnih radnji u Ljubuškom i ZHŽ-u, od prostitucije, dilanja droge, šverca i krađe automobila. Kao uzorni građanin sa takvima je krojio politiku i upravljao gradom, umjesto da svojim svjedočenjem spriječi svaki oblik kriminala ili u najmanju ruku ga prijavi.U zadnjoj godini grčevito se borio da tužitelj Borislav Čuljak i glavna tužiteljica Vesna Ćavar protiv njega ne pokrenu istrage. I opet na kraju nije uspio.
Kakav je danas Ljubuški?
Baš ovakav, kao na slici, mladež i žene plaču za svojim vođom. Imam osjećaj da se ovaj skup dogodio na Centru malih športova, punih tribina, nakon ispaljivanja dalekometne rakete u svemir. Slika je ljubuška stvarnost, a dalekometni projektil su sve njegove neistine i radnje koje su općinu koštale milijuna konvertibilnih maraka.
Uspjeh kakvog smo samo mogli sanjati.
