Ovogodišnja proslava 24. obljetnice osnutka Hrvatskog vijeća obrane protječe u do sada neviđenom pravosudnom, ali i medijskom progonu istaknutih pripadnika i zapovjednika HVO-a, a taj proces se posebno intenzivirao od prošle godine te je rezultirao nizom uhićenja i podizanja optužnica.
Među njima se, kako je naš portal upozoravao, često nalaze i kvalifikacije o udruženom zločinačkom poduhvatu kao i planskom napadu. Simptomatično je i kako hrvatska politička scena, osim nekoliko reagiranja, nije pokazala jedinstvo u pokušaju obrane digniteta Domovinskog rata niti je, osim verbalnih poruka, pokušala potaknuti odbacivanje kvalifikacija o udruženom zločinačkom poduhvatu.
Podizanje optužnice protiv Zlatana Mije Jelića, kao i ranije optužnice protiv pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, ali i nepravomoćna presuda protiv Jadranka Prlića i ostalih čelnika Herceg-Bosne i HVO-a najpoznatiji su primjeri kroz koje se vidi kako reakcija hrvatskih političkih predstavnika nije na razini te kako su uistinu rijetki primjeri u kojima visoki dužnosnici hrvatskog naroda javno i bez dlake na jeziku traže odbacivanje teze o udruženom zločinačkom poduhvatu kao i neprihvatljivost nametanja kolektivne krivice cijeloj vojsci, a u konačnici i cijelom naroda.
Odjel za branitelje HVO-a i Domovinskog rata ipak je imao nekoliko istupa na ovu temu, pa je tako predsjednik navedenog odjela Slavko Marin kazao kako se ne može prihvatiti konstatacija i optužba koja govori o udruženom zločinačkom poduhvatu te je naglasio kako je HVO prvi stao u obranu BiH i unio je 25 posto obranjenog teritorija.
No, ovdje se ipak radi se o reakciji nevladinog sektora čije poruke nemaju istu snagu kao primjerice poruke rukovodstava političkih stranaka. A te stranke do sada se nisu baš iskazale u obrani digniteta Domovinskog rata niti su svojim utjecajem i lobiranjem, a pogotovo sada kada postoji mogućnost da se djeluje u tom smjeru, dovele do smirivanja hajke na HVO i odbacivanja daljnjeg forsiranja konstrukcije o navodnom zločinačkom poduhvatu.
S druge strane dovoljno se pak prisjetiti načina na koji su predstavnici Bošnjaka reagirali nakon uhićenja generala Mahmuljina te se tada javno nisu susprezali izvršiti pritisak na pravosuđe i uz osude zbog podizanja optužnice, zaprijetiti da će generala braniti svim institucionalnim pa i izvaninstitucionalnim sredstvima.
Za to vrijeme pravosudne institucije nastavljaju s procesom koji je rezultirao s gotovo 20 uhićenih pripadnika HVO-a. Kroz nekoliko odvojenih predmeta terete se za zločine nad Bošnjacima (ali i Srbima) u Hercegovini.
Do sada su udruge proistekle iz Domovinskog rata konstantno upozoravale i upozoravaju kako je neprihvatljiva teza o udruženom zločinačkom poduhvatu kao i ona o sustavnom napadu na civilno stanovništvo što, smatraju u udrugama, vodi ka kolektivnom optuživanju HVO-a.
Istodobno, zločini nad Hrvatima, do sada nisu dobili pažnju pravosudnih tijela unatoč svoj sili dokaza. Sve što se do sada događalo u pogledu istrage i progona odgovornih za zločine nad Hrvatima bilo je pojedinačne naravi, bez stvarne zapovjedne odgovornosti ili sagledavanja šireg konteksta događaja.
