Ono što se u Ljubuškom izgradilo posljednjih dvanaest godine vladavine načelnika Nevenka Barbarića, moglo bi se sažeti u nekoliko kratkih rečenica. Uglavnom se radilo o izgradnji vodovoda, čiji dugovi Razvojnoj banci su na kraju „prebačeni“ na JKP Ljubuški, a ono je sada u stečaju. Uglavnom, ta gradnja diplomiranog inženjera građevine, po formalnoj izobrazbi, proteklih godina „načelnikovanja“ uglavnom se odnosila na kopanje i rovanje ulica bagerima, pa se s pravom može reći da se radi o osobi, građevinaru, koja voli bagere.
Nikako ne voli gradnju visokih objekata. Izuzetak od ovog „pataloškog rovarenja bagerima“, izbjegavanju građenja visokih objekata za vrijeme od tri mandata, a po čemu će ga pamtiti članovi njegove stranke i lovci, jesu gradnje lovačkih kuća. Takvih “visokih“ objekata, odnosno lovačkih kuća ima gotovo u svim selima ljubuške općine. U svakom selu po jedna lovačka kuća.
Koliko su koštale lovačke kuće?
Logično pitanje koje postavlja svaki stanovnik ove male ljubuške općine je - Zbog čega je bila potrebna izgradnja tolikog broja lovačkih kuća?Uz ovo pitanje treba odgovoriti i koliko je sredstava potrošeno iz općinskog proračuna. Vjerojatno dosta. Ali glavno pitanje ipak se odnosi na to kome su se te lovačke kuće pravile i bile namijenjene i koja je njihova svrha?
Sami naziv upućuje na to da su iste pravljene za potrebe lovaca. Međutim, postoji i druga svrha i namjena lovačkih kuća. Potreba za građenjem lovačkih kuća po ljubuškim selima ogledala su se u tome da lovci, kojih u Ljubuškom ima oko 1000, nisu imali „sklonište“ od kiše nakon fizički napornog lova. Pa treba nakon jurnjave za životinjama i pticama upaliti vatru, osušiti gaće i ogrijati se.
Nakon toga na roštilj staviti životinju ili pticu, koja je tog dana „upucana“ vještinom lovca, kojem nišan ne „drhti“. Ali, sama svrha nije bila da se ugodi samo lovcima. Gradnjom lovačkih kuća htjelo se ugoditi i ostalim građanima, tj biračima, ali i samim vlastima. Svrha je da se tim građevinskim objektima rasprostranjenim na bitnim pozicijama u općini, ljudi, glasači druže, roštiljaju, piju pivo i vino,slaveći vlast i načelnika, koji im je omogućio vrhunsku degustaciju i reprezentaciju.
Iz lovačkih kuća, proteklih godina, počinjale su predizborne kampanje, ljudi su se okupljali i izmjenjivali svoja iskustva, pričali o događajima, veselili se, sretni da mogu napokon izići iz kuće i sudjelovati u nezaboravnom društvenom događaju. Naravno besplatno, jer su sredstva za tu namjenu osigurana iz proračuna ili nekog drugog “izvora“. Sasvim svejedno, samo neka je bagatela.
Čista petica!
Te lovačke kuće i druženja u njima zamijenile su sva druga društvena zbivanja u Ljubuškom, koja su nakon ovog projekta, koji je u “sridu“ pogodio bilo ljudi, nestala. Čista petica!
Nevenko Barbarić dobro je znao što radi. Jer nikakav drugi projekt u našoj lijepoj općini nije mogao zamijeniti društvenu svrhu događanja, nikakav koncert, kazališna predstava, projekcija filma ili promocija knjige nije ni blizu mogao dati takav visoki efekt društvenog događanja i okupljanja ljudi, koji su se na kraju jednostavno, zahvalili zaokruživanje imena na izbornoj listi. U lovačkim kućama su sastavljane sve izborne liste, dogovarani zaslužni kandidati partije, koji će biti na tim listama. Ugasila se potreba za hotelom, kinom, galerijom, "urbanizirala" su se sela, a grad se pretvorio u selo. I to sve u samo 12 godina.
Nakon što su lovačke kuće, kao strateški projekt HDZ-a i Nevenka Barbarića, izgrađene sukladno potrebama partije na vlasti, sada opet u gradu gledamo rovanje bagera,što potvrđuje tezu da naš načelnik, diplomirani inženjer građevine, ipak više voli bagere od gradnje visokih objekata, jer se toj opsesiji, koja ga prati, ne može oduprijeti.
Hoće li se građani općine Ljubuški na sljedećim izborima moći oduprijeti opsesiji fešta u lovačkim kućama i opsesije zaokruživanja izborne liste na kojoj piše ime Nevenko Barbarić, načelnik općine Ljubuški po četvrti put? Vidjet ćemo.
