Dođem sinoć s kratkog puta i naravno pogledam vijesti na internetu, kad jedna je od vijesti da je održana Skupština HKD-a Napredak – Mostar.
Otkud sad Skupština? Ja nemam pojma o tome iako sam dugogodišnji član? Pozivnicu nisam dobio. Pogledam na Napretkovu web stranicu, nema najave. Pogledam još malo na internetu, na web portalima, nema nigdje najave.
Kakav je to način da se Skupština sazove u tajnosti? Postoji li koji razlog toj tajnosti kada se posebno zna da i po zakonu, a i po Statutu, rad društva mora biti javan? Je li to Napredak postao neko tajno, elitno društvo?
Posebno zanimljivo je i to što je Skupština očito bila izborna, a ovogodišnja Skupština nije trebala imati takav karakter jer je prošla izborna bila u prosincu 2006. Dakle, sljedeća izborna trebala je biti tek u prosincu 2010. O čemu se zapravo radi? Što je sinoć Skupština bila izborna? Odgovor je jednostavan. Raspala se Uprava tj. Upravni odbor. Baš me čudi što se raspala. Mora kada je vječiti predsjednik Njegova Svetost prof. dr. fra Andrija Nikić, čovjek destrukcije, napunjen negativnim nabojem, rastjerao i ono malo ljudi što je ostalo oko njega.
Od prosinca 2006. pa do eto sinoć nije bilo nikakve Skupštine, iako je trebala biti održavana svake godine. I tu treba postaviti upitnik. Što se čekalo ovoliko dugo da se Skupština održi?
U toj vijesti, tj. priopćenju koje je stiglo iz Napretka, nigdje ne stoji o čemu se to sinoć razgovaralo i raspravljalo. A na Skupštini, kao krovnom tijelu jedne udruge, treba raspravljati o izvješćima o radu, financijskim poslovanjima, usvajat nove planove itd. Jasno je da se sinoć nije ni moglo raspravljati o izvješćima o radu kada izvješća nema. Nema. Prazan papir. Samo su pobrojani novi „dužnosnici“ i to je to. To je nekima očito i najvažnije. Izabrati i biti izabran i onda prst u uho. Ništa čudno, to je normalna pojava u našem društvu. Pa gdje su uostalom i fotografije sa te sinoćnje Skupštine? Volio bih vidjeti silno mnoštvo koje se sinoć okupilo. Ne bi me iznenadilo da izabrani dužnosnici jutros tek vide da su izabrani i čudom se čude.
Zamislite paradoksa, mostarski Napredak, kako tvrdi fra Andrija, ima preko 700 članova, a po Statutu je dosta da se svega tridesetak članova okupi pa da Skupština može pravovaljano odlučivati. Nije to Statutom predviđeno samo tako. Zna fra Andrija da ni ne može skupiti više članova zbog svog nerada i retrogradnosti pa je bolje da Statutom predvidi da ono siće što je ostalo može odlučivati, a zapravo se odlučuje ono što on kaže.
Po svemu sudeći to što se sinoć održalo nije bila ozbiljna Skupština već fra Andrijino večernje sijelo. To nije bio ozbiljan skup jedne ozbiljne udruge, kakav bi Napredak trebao biti.
Svaki imalo informiran građanin ovoga grada zna da se u Napretkovom domu ne događa ništa jer je od tog stoljetnog društva prof. dr. fra Andrija Nikić napravio svoju utvrdu, kao njegovo posljednje i jedino utočište, nakon što je izgubio potpuni kredibilitet i u Crkvi, franjevačkom redu, a i među sveučilišnom zajednicom.
I drži se tako fra Andrija Napretka ko pijan plota, ne puštajući ga iz svojih autokratskih ruku, kojima samo nanosi štetu i Napretku i hrvatskom narodu, na koji se tako često poziva i kune. Napredak je jednino što mu je ostalo i kao jasan egocentrik ne dozvoljavan nikome drugome da se približi i nešto napravi, napose ako mu se imalo usprotiviš.
Tada si u nemilosti isto kao što su u nemilosti bili pojedini članovi Uprave koji su mu otvoreno kazali kako je neprihvatljiv njegov samovoljan način rada. Oko njega je dakle ostala samo mala šačica istomišljenika, koji prije svega imaju svoj poseban i privatni interes gledajući kako će im fra Andrija pomoći da te svoje interese zaštite. A Andrija da može pomogao bi sebi.
Poznato je kako postoje i čudne financijske transakcije koje je fra Andrija Nikić proveo. Tako recimo u dopisima koje šalje sponzorima, kada traži financijska sredstva, uglavnom za tiskanje knjiga, na Napretkovom memorandumu upiše svoj privatni bankovni račun, a ne službeni Napretkov. To su primijetili mnogi, pa i neki iz državnih tijela uprave. Također je između ostalog nejasno gdje završi novac od prodaje kalendara, kao jedine Napretkove djelatnosti. Moglo bi se o ovome na dugo i široko, ali to ostavljam nadležnim tijelima i inspekcijama.
O programskim (ne)aktivnostima deplasirano je i razgovarati. Srce me zaboli kada vidim kako ona zgrada zjapi gotovo prazna. U njoj se ništa ne događa. To se vidno primjećuje i mnogi žale što je tomu tako. Sastanu se udruge koje ponekad koriste taj prostor, ali od Napretka nikakva napretka. Od Napretka samo nazadak.
Gdje su stipendije za studente? Gdje su koncerti, izložbe ... gdje je sve ono što Napredak je i što mora biti? Ove godine mostarski Napredak nije ni raspisao natječaj za stipendije, što je najveća sramota. Napredak je i osnovan kako bi pomagao mlade snage, ali to fra Andriji danas nije na pameti. Njemu je najvažnije da izda svoju 100. knjigu. Ako je itko sretna što je izumljen skener i „copy“ – „paste“ onda je to fra Andrija. Godišnji rad mostarskog Napretka sveo se na nekoliko priopćenja i reakcija. Treba samo pogledati web stranicu hkd-napredak-mostar.ba i uvjeriti se u nerad.
Ne znam koliko javnost zna da je onaj dom bio konvikt tj. đački dom. Ima li i sada tu funkciju? Jasno, nema. Što bi imao kada je fra Andrija jednom prigodom kazao da učenicima i studentima ne trebaju domovi jer voze mercedese. Žalosno od jednog svećenika koji očito živi u nebu, a ne u realnom svijetu.
Pitam se samo do kada će ovako? Do kada će fra Andrija zlorabiti i svoj habit i svoju vječnu predsjedničku poziciju u Napretku? Hoće li itko napokon kazati da ga je dosta i zahvaliti mu na (ne)radu. Ako igdje Napredak mora biti Napredak onda je to u Mostaru, gradu u kojem je i nastao.
Zapravo se ne treba ni čuditi što je sinoćnje sijelo bilo tajno. Pa tko bi svoju sramotu otkrivao.
