Jutros kod mene banuše susjedi i prijatelji, ljudi s kojima sam nekada i ja djelio sudbinu proizvođača lubenice i drugih poljoprivrednih kultura.
Vide oni da je mene steglo nešto u grlu, znaju sigurno da suosjećam s njima, ali kakve im koristi od toga? Ja uopće ništa ne progovaram, ne mogu, oni sami govore, ja ih samo slušam! Već znam da su im tuneli i lubenice do koljena pod vodom, pa, oni sad došli kod mene da ja napravim nekoliko fotografija, i da nešto napišem. Ljudi se nadaju nebi li se netko smilovao gore na položaju i isčeprkao odnekud neke novce kako bi im se koliko toliko ublažila velika šteta.
Naravno da sam ih poslušao, ali im uopće ne govorim svoje mišljenje, njih sam pustio da žive u nadi. Mene misli odnesoše u prošla vremena, ne tako davno, kad su nas isto ovako potapale vode, tukla krupa i uništavali kasni mrazevi, i, tada se tražila, i, obećavala pomoć, - živili smo u nadi ali nikad ništa nismo dobivali. Ali evo, neka ljudi vide, možda ipak netko ponudi neko rješenje kako bi se ovim ljudima pomoglo u saniranju velike materijalne štete.
Stojko me doveo na jedno mjesto iza svoje kuće odakle se pogledom može obuhvatiti cijelo radiško polje, i gotovo sve parcele na kojima su tuneli i lubenice pod vodom. Nikola ima tridesetak duluma, nešto mu malo nije pod vodom. U Milog 25 duluma, Vid 25, Stojko 20, Zlatan 20, Kamilo 20, Miro i Jurica 15. Ovo je samo površina parcela koje se mogu pogledom obuhvatiti sa jednog mjesta, a to je više od 150 duluma.
Samo što sam napravio nekoliko snimaka, htjedoh okrenit pogled od mučnog prizora i krenut nazad, Stojko me zadrža i reče mi da se vratim. On upire prstom u jednu svoju parcelu koja nam je tik pred očima, u svojoj se muci malo nasmija i reče:
"Sve mi je ovo neki dan led odnija, odmah sam otiša kupiti nove sadnice lubenice po marku i dvadeset. Jučer smo ja žena i dica cili dan vršili prosadu. Ja sam se jučer satra, isad me leđa bole, cili sam dan vuca šlaufe i svaku lubenicu zanjima zalija, nisam ni jednu priskočija, a vidi sad, jutros na njima voda do kolina!!"
Za one koji ne znaju koliko je rizična i skupa rana proizvodnja lubenice na ovakav način: troškovi proizvodnje u normalnim uvjetima prelaze po dulumu 1.000 KM (tisuću maraka)!
Evo još jedna informacija i savjet za sve trgovačke lance, i sve političare koji su trgovcima omogućili da bogato zarađuju na našim prostorima:
Ne možete vi, gospodo, otkupljivati lubenicu u dolini Neretve, stavljati na nju akcijsku cijenu, prodavat je u Ljubuškom i to u vrijeme kad počima prispjevati naša lubenica, a u dolini Neretve taman završava berba i cijena joj je bagatea!!
Političari, ne možete vi puštati trgovačke lance na naše prostore a da ih niste obavezali da moraju otkupljivati poljoprivredne proizvode od naših proizvođača!
Došlo je vrijeme da odgovorni dobro promisle, jer narod već škripi zubima!!!!
