Kada se jedan mlad čovjek pohvali, za interes stranke kojoj pripada, da naša općina Ljubuški ima oko 250 uposlenih više nego 1988. godine, onda je to znak da našu stvarnost predstavljaju bespuća novokomponirane znanosti i političke blesavosti. Ukratko, jao nama!
Ljubuški ima manje zaposlenih nego 1988. godine
Prije 1990. godine u Ljubuškom su postojale respektabilne tvrtke: Famos TDV, Tkaonica platna, SOKO, Vinarija, Duhanska stanica, Građevinsko poduzeće Naprijed, ZZ Ljubuški, Ugostiteljstko poduzeće, Trgocoop, UNIS, Vodoprivreda itd.U njima je bilo uposleno blizu 2700 radnika. Danas od tih poduzeća nema ništa ili su ostali mali ostaci. Privatnog vlasništva nije bilo.
Prosječna plaća je iznosila današnjih 840 DM. Pa zaključimo da su Ljubušaci mogli mjesečno potrošiti oko 2.200.000 DM, koliko su iznosili neto njihovi osobni dohodci. To je bio ondašnji novac, a koliko on sada vrijedi, neka kažu ekonomisti.
U ondašnje vrijeme Ljubušaci nisu samo radili u navedenim tvrtkama, već su se obiteljski dodatno bavili poljoprivredom. Naš duhan je bio nadaleko poznat, rajčica i paprika također, vino i grožđe. A u nedostatku proizvoda svojim kamionima su stalno bili na relaciji Makedonija – Zagreb.
Brojka Zavoda za statistiku je točna (3961), ali ne oslikava stvarno stanje stvari, jer se oko 400 osoba iz Gruda, Posušja i Širokog Brijega vodi da su zaposleni u Ljubuškom, od toga njih 300 u MUP-u ZHŽ.
Brojka o zaposlenima iz 1988. godine (3700), danas je kad se uzme u obzir domicilno stanovništvo mnogo manja.
Nesagledive štete od vlasti koja ruši i pljačka
Ljubuški je danas pust grad. Trgovine su zatvorene, poduzeća srušena, poljoprivreda ne funkcionira, jer je i seljak postao političar, a narodna imovina se nemilice pljačka i ruši. Dokaz tome je stanje naše općine.
Do kada tako?
Bit će do trenutka dok se sadašnji sustav ne sruši, kao što je srušen komunizam, ili do trenutka kada narod shvati da nije stado ovaca, ali da bi to shvatio mora doživjeti nacionalnu katarzu.Nacionalna katarza je borba protiv mafije, kriminala, lažnih diploma i svakojakih poroka što ih registriramo unatrag dva desetljeća.
Da barem tisuću ljudi radi u realnom sektoru ili da poljoprivreda ima samo hrvatsko tržište, gdje bi nam bio kraj.Danas imamo jad i bijedu, mafiju i kriminal, kojeg i predsjednik države Dragan Čović tapka po ramenu.
I sad zaključite što je istina!
