Nakon restorana, s budućom suprugom sam krenuo u pohod na vjenčanice i tzv. salone. Po preporuci njene majke smo došli do salona vjenčanica, gdje ima i frizerski salon. Najprije sam ugledao one babe u salonu i osjetio ubojitu tišinu pri pogledu na moju malenkost.
Šutio sam jer bi mi Iva sigurno prigovarala do kraja života (mog ili njenog). Onda smo otišli u prostor za salon vjenčanica - to tek treba vidjeti.
Nema brojeva,modeli kopije,vjerovatno šivani negdje u Kini, konci ispadaju na sve strane, jedan model - jedan broj. Iva je probala jednu haljinu.
Zbog mučnog zatezanja (2-3 broja manja), nije primjetila da sam izašao vani na pauzu (krepaj od smjeha). Probadali su me pogledi baba ispod haube (a možda su samo takve jer im je vruće).
Iva je konačno izašla iz rupe (salona) i nije ništa rekla. Ni ja.
Mislim da ima puno ljepših haljina u njenom ormaru.







