Mediji iz čitavog svijeta izvještavaju da se ugledne novinske kuće gase i propadaju pred naletima globalne krize, interneta i drugačijeg sistema informiranja građana.
Svi poklonici novina se žaloste toj spoznaji i vjerovatno će rijetki opstati u sveopćem “cirkusu” koji potresa svijet.
Ovo je prilika da se podsjetimo naših novina, upotrebe istih u namjeri čitanja, analiziranja. U dječačko doba, pamtim da su se novine nosile u zadnjem džepu pantalona, čime se davala “poruka” o informiranosti. Neki su koristili novine jedino za “zamotavanje” a da nikad nisu pročitali sadržaj novina. Neki moji poznanici su razmjenjivali novine jer finansijski nisu mogli pratiti sve naslove, a željeli su čitati i biti obavješteni.
Prva trafika, koju autor pamti, je ona “okrugla” građevina na ulazu u kafanu “Park”, kod općine, koju je “držao” Meho/Derve/Nevesinjac. Mehu pamtim kao “druga”, borca i antifašistu. Bio je uvijek uredan, izbrijan, ozbiljan. Praznicima bi se još ljepše “uredio” i tako ostavljao dojam svjesnog građanina kome je stalo do napretka našeg društva. Pošto je improvizirana autobuska stanica bila kod “starog” hotela, svakodnevno bi Salko Delalić zvani “Tuga” nosio na leđima tek prispjelo “Oslobođenje” i druge novine do “Mehine” trafike. Salko bi se zgrčio pod teretom novina, ali su novine u jutarnjim satima bile u rukama građana Ljubuškog.
Kada sam pohađao šesti razred, zamoljen sam od Zahide Mujkić (r. Mahić) da nosim ručak u “tasima” do obućarske zadruge, u kojoj je radio njen djever Salko Mujkić. Ako je Bog dodjelio nekoliko meleka našem narodu u Ljubuškom, onda je to bio Salko. On je uvijek radio, nikoga nije “tračao”, živio svoj život, na posao i sa posla. Ponekad bi dao oduška, pa bi malo “popio”. Tada bi, kada bi me ugledao, samo govorio:”Kema, dobri Kema” i to ponavljao više puta. Elem, ja sam prihvatio ponudu i kada bi pošao u školu(popodnevna smjena), svratio bi na “Obalu” po ručak. Salko bi mi uvijek dao “banku” i ja sam za taj novac, svakodnevno kupovao “Oslobođenje”. Još tada sam odredio svoju ljubav prema novinama i ta ljubav još traje. Uzbuđivale su me “friške” novine, nepročitane, olovna slova i boja koja je ostajala na prstima.
Početni interes za novine sam prihvatio od r. Muniba Dalipagića. Njegova “kuća” je čitala mnogo knjiga i novina, pa bi Munib u šetnji sa nama mlađima (Ago Dizdarević, Salko Mahić, Omer Mesihović) na relaciji od "kuće Mahe “Prduna” do kuće Mahe “Gane”, uvijek prepričavao tekstove iz VUS-a(Vjesnik u srijedu). Pošto je Munib imao stila da prepriča napisano i pročitano, mene je to fasciniralo, pa sam obratio pažnju na VUS, koji je budućih godina postao legendarna novina. To znači, da sam već bio “inficiran” virusom “novina”, pa moje preselenje na Stube samo se nastavilo u još većem obimu.
Na Stubama, smo se okupljali oko novina, zajedno ih čitali i razmjenjivali. Novinski “pajdaši” su postali Davor Tokić, Dragan Sorajić, Zlatan Sadiković i drugi. Srijedom bi kupili:Sportske novosti, Sport, Eho, Fudbal, Plavi vjesnik, Galaksiju, Tempo, Politikin zabavnik…i sve bi to pročitali, uporedili, komentarisali, razmjenjivali…
Tih godina u “donju” kasarnu je doselio plemeniti Šerif (Sade) Sadiković i njegova supruga Razija(r. Mahić). Sa njima su bili i njihova djeca Ajša, Sadik i Nefisa (Fisa). Svi smo ih prihvatili u komšiluku jer su bili takvi da smo ih osjećali kao “rođene” i bliske našim stremljenjima i životima. Koliko su samo oni čitali novina?! Oni su kupovali dnevne novine, ali i one koje su bile “skuplje”:Ilustrovanu Politiku, NIN, Bazar, Izbor, Nadu, Dugu i druge. Nekako sam našao načina da “dođem” do njihovih “pročitanih” novina i tako još više uveden sebe u svijet slova i tajni koje novinarstvo pruža i daje onome ko Vas time “opčini”.
U školi smo kupovali Male novine, Veselu svesku, Geografski list, Matematičko-fizički list i razne druge koje su izlazile periodično. Sve te novine su razvijale maštu kod čitalaca, maštu koja je potrebna da se dijete opredjeli za buduće zvanje ili da se zainteresira za neku oblast koju će voliti kao hobi do kraja života.
Kullu ma kutibe qarre ve ma hufiza ferre.
(Bašeskija)
