Nakon četvrte godine zaredom, sinoć je, u svadbenom salonu Fragola, upriličena prava fešta u cilju očuvanja kulturnog Hrvatskog blaga: "Ganga, gusle, diple". U službenom dijelu nastupili su izvođači i skupine od Imotskog, Posušja, Gruda, Ljubuškog, Širokog pa sve do Mostara.
S pravom se može kazati kako su Ljubušaci pokazali pravu sposobnost kao organizatori i vrlo uljudni domaćini. Uzvanici i gosti imali su priliku uživati, pored svirke i pjesme, u raskošnim narodnim nošnjama iz naše nedavne prošlosti, koja zahvaljujući ovoj manifestaciji nije pala u zaborav.
U uvodnom dijelu programa nazočnima se obratio Humački gvardijan fra Velimir Mandić. Prije nego se pomolio i zazvao Božji blagoslov, u vrlo emotivnom govoru prisjetio se godišnjice stradanja hrvatskih domoljuba na Blajburškim poljanama. Fra Velimir se dotaknuo gange i stihova koje su, nakon mučne Blajburške istine, godinama pjevale mnoge djevojke i žene: "Di je moja poginula dika, nigdi groba nigdi spomenika!"
Na pozornici su se, dugo u noć, izmjenjivale gangaške skupine, guslari i diplari, i time izazivali veliki pljesak i ovacije mnogobrojnih uzvanika i gostiju. Sudeći po reakciji publike, svaki pojedini nastup zaslužuje drugo mjesto, a sada, ako netko želi tražiti "dlaku u jajetu", neka se sam muči i neka za sebe odabere onoga tko je za njih bio prvi.
Važno je napomenuti kako ova manifestacija ne nudi samo svirku i pjesmu iz života naših očeva i djedova, već rađa nove mlade talente koji nastavljaju tradiciju, a oni, već dobro poznati izvođači, iz godine u godinu, ostavljaju bez daha svakog slušatelja. Tako je, primjerice, gangaška skupina "Babe", tijekom svog nastupa, podigla sve na noge zapjevavši: "Spavaj dida nek se krevet grije, baba nikad zakasnila nije!"
Smatra se kako je prvi zapis o Hercegovačkoj gangi objavljen davne 1934. godine, članak kojeg je napisao fra. Branko Marić, doktor glazbenog umijeća i znanosti, a u Napretkovu "Hrvatskom narodnom
kalendaru". Fra. Marić već tada upozorava kako gangi prijeti izumiranje jer se radi o kulturnoj baštini ugroženog naroda, te između ostalog kaže:
"Ganga, to je stara naša pjesma s novim imenom. Taj način pjevanja vele da je u Hercegovinu došao iz Dalmacije - Imotske krajine, preko Posušja i Bekije. Toj čistoj našoj narodnoj pojavi i ako "divljoj" moramo odavati više pažnje i dužnog poštovanja. To je stvorila ona ista kolektivna narodna duša, koja nam daje zdrave i divne orginalne motive veziva i rezbarija, šarenilo narodnih nošnja i kretnje narodnih kola."
