Nevenko Barbarić pokušava u predizbornoj godini ispeglati svoj imidž. Prvo kao načelnika općine. Drugo, kao građevinskog inženjera, što je po svojoj stručnoj izobrazbi. Niti jedno niti drugo mu ne polazi za rukom, jer se posljedice vladavine duge dvanaest godina ne mogu “ispleglati“ u nekoliko mjeseci. To nije uspjelo nikome, neće ni njemu.Ali usprkos svemu, Barbarić pokazuje upornost koja je rijetko viđena. To se nikako drugačije ne može promatrati nego kao prirodni ljudski nagon za samoodržanjem. Posljedica je to neuspjelog pokušaja da preko pozicije saborskog zastupnika u Republici hrvatskoj “izgradi“ dugogodišnji despotski položaj u relativno maloj općini. Kada se ne može u veliki grad Zagreb i “selo“ je dobro, misao je vodilja našeg načelnika. Bolje išta nego ništa.
"Gumeni ubrzao promet"
Kao načelnik nije bio uspješan, iako sam sebe voli tako predstavljati. Posljedice dugogodišnjeg vladanja sve više i više ga stižu, narodu se konačno otvaraju oči. Mladi odlaze u inozemstvo, radnih mjesta nigdje na vidiku, investicije izostaju. Umjesto da kao magnet privuku investicije u našu malu, geostrateški izvrsno pozicioniranu općinu, on ih odbija ili bolje reći da one bježe od njega. Pravi bumerang. Dugovi i zaduženost općine dugo će se zbrajati, te iste u dužem vremenskom razdoblju, nažalost, nitko neće moći vratiti. Kamate ga stižu, jer banke ne praštaju. Do kraja mandata neće moći učiniti ništa značajno da bi ove nastale dubioze barem ublažio. Zato se odlučio na građevinske zahvate, sa jasnom namjerom da prekrije svoju nesposobnost privlačenja investicija, zaduženost općine, odlazak mladih (i starih). Prekasno načelniče.
Građevinski zahvati, koji su kao „veliki investicijski ciklus“ pogodile središte Ljubuškog, presvlačenjem asfaltnih davno dotrajalih površina, stavljanjem novih „kocaka“ na pločnik, te montiranjem, trećeg “gumenog“ kružnog toka, trebali su po mišljenju našeg načelnika vratiti povjerenje u „sposobnost“ općine koju vodi, te pokazati mišiće svim protivnicima, koji ga kritiziraju. I umjesto salvi slave i hvale, koje je izvođenjem radova očekivao, dočekao ga je još veći bijes građana Ljubuškog. Umjesto poboljšanja protoka vozila kroz središte ljubuškog, dogodilo se da je dvosmjernim prometom koji usložnjava kružni tok, promet kroz nekad mirno i protočno središte grada ubrzao.
Umjesto da se zadrži u funkciji ionako mali broj prostora u središtu grada, ovakvom regulacijom prostora za kratko vrijeme neće uopće biti trgovinskih radnji. Kada se toj situaciji doda naplata parkinga, koja je niz kupaca iz trgovina, gostiju kafića otjerala na rubna mjesta grada, na benzinske crpke (gdje se parking ne naplaćuje), te u okolne općine (Međugorje). Ljudi iz susjednih dalmatinskih mjesta više gotovo da i nema, kao ranijih godina, prije naplate parkinga. Registarske oznake DU i MA, kako stvari sada stoje, postati će povijest Ljubuškog, te ćemo u samom središtu grada, moći vidjeti samo ponekog lokalnog stanara kako ubacuje smeće u kantu s natpisom ALBA. Opet zahvaljujući našem načelniku.Pustim, uređenim ulicama središta grada neće više biti pješaka, putnika namjernika, već samo brzi protok vozila kroz dvosmjerne ulice i okretanje na trećem, gumenom kružnom toku. Lijepo za gledati, tužno je, nažalost, ovakvim, pustim ulicama grada hodati i živjeti.I tako je treći, gumeni kružni tok, zapečatio sudbinu Ljubuškog.
Grude za primjer Ljubuškom
Posjeta Dragana Čovića Ljubuškom trebala je značiti još jednu podršku „dobro uzdrmanom“ načelniku i ekipi oko njega. Ali, to je istovremeno i znak da se „nešto događa“, jer kako tumačiti činjenicu da su odnosi između Barbarića i Čovića naglo „zatoplili“.
Draganu Čovića i Nevenka Barbarića treba podsjetiti da razorene tvrtke, koje neke do danas nisu privatizirane, a one koje to jesu davno uništene (Duhanska stanica, Vinarija, Platnara…). Pusta Bijača okružena „velebnim“ poslovnim inkubatorom zjapi prazna. Obećano je mnogo stvari, ništa od toga nije ispunjeno. Ne može se viječito vaditi na recesiju, okruženje. Jer i to okruženje dalo je u investicijskom smislu rezultate. Grude su od nekadašnjeg “malog mista“ postale gigant u poduzetničkom smislu. U grudama se ne piva sama ganga, nego proizvodi pivo. Francuska vlada od Grafotiska naručuje tiskarske proizvode, “teta Violeta“ smiješi se sa TV reklama. Da oni imaju ovakav geostrateški položaj, vode i slapova na sve strane, prijelaz Bijaču, znali bi to još i više iskoristiti. Ljubuška vlast na čelu sa našim dugovječnim načelnikom nema ideje, snage da se suoči sa tim, srlja u još veću propast ponovnim kandidiranjem po četvrti put Nevenka Barbarića.Dragan Čović zna pravo stanje stvari, a ipak dolazi dati podršku takvom načelniku.
Potvrđujući staro pravilo da je vlast, posebno ova despotska i policijska, kako bi i dalje opstala i služila svojoj svrsi, koristi različite metode da održi “red i mir“. Svako mijenjanje tijeka stvari dovelo bi do raskola, pobune u unutarstranačkim redovima. Doslovce do raspada. Dragan Čović zapravo „zbija redove“ ljubuškom HDZ-u, uzdrmanom aferama i neefikasnošću, javno prezentira podršku Barbariću, da „izdrži“. Shvatio je da ima „igrača“ koji tone i treba mu pomoć. Ali ta pomoć može biti i kontraproduktivna, jer na kraju i narod se nešto pita.
