"Kud plovi ovaj brod, kud ljude odnosi"…., stihovi su pjesme nedavno preminulog hrvatskog kantautora Arsena Dedića. Brod koji plovi na pučini plavog mora uvijek ima neko svoje odredište, cilj, do kojeg mora ploviti. Taj brod mora obvezno imati kapetana i posadu, koja će sve učiniti da se cilj ispuni tj., da brod isplovi prema odredištu.U Ljubuškom nema mora, a samim time nema niti brodova, ni kapetana, ni mornara. Ali Ljubuški zato ima Nevenka Barbarića, koji je "kapetan" na brodu punom "mornara", što zajedno s njim "kapetanom", kao pravi "mornari" pokušavaju isploviti ka cilju kojeg su oni sami odredili. Mišljenje drugih ih ne zanima. Njihov cilj ili odredište na koje "moraju" stići jesu njihove taštine, koje da bi bili sretni i zadovoljni, moraju zadovoljiti. Bez zadovoljenja taština, ega, koji je jači i od njih samih, ne bi postigli željeni cilj. Da bi dobili jasniju sliku, moramo znati tko su posada tj., "mornari" "kapetana" Nevenka Barbarića.
Mornari 'kapetana' Barbarića
Prvi, glavni "mornar" "kapetana" Barbarića svakako je mornar Ante Mišetić zvani Sova.Radi se o "mornaru Sovi", koji bezpogovorno sluša svoga kapetana. Svaka izgovorena riječ kapetana upija se duboko u svijest, a sve naredbe besprijekorno se izvršavaju. Bez toga ne bi funkcionirala plovidba, a brod bi imao veoma jakih problema prilikom isplovljavanja. Ni mornar Sova nije bio bez ambicija da jednog dana postane kapetan broda, ali te svoje ambicije je suzdržao u sebi. Još kao mali maštao je da bude kapetan, javno se klincima oko sebe hvalio da će to ostvariti. Ali sada i ova pozicija jako mu odgovara, jer ipak ima "jakog kapetana", koji ipak ne voli kritike, voli da ga se sluša. "Mornar" Sova to zna, šuti, bespogovorno sluša kapetana" Barbarića"
Drugi, glavni "mornar" našeg "kapetana" Barbarića, je mornar Zdravko Boras. Ovaj mornar je zadužen za održavanje reda na brodu, utjerivanje straha, a sve radi discipliniranja posade na brodu. On je glavna uzdanica kapetana Barbarića, u slučaju napada na brod, jer mornar Boras raspolaže sa vještinama taktičke obrane zbog svojih fizičkih spremnosti i predispozicija. On je korpulentan mornar koji svojom pojavom kaže: "Ne približavaj se!". Zataškavanja kapetanovih tajni, njegov je glavni zadatak. Spreman je u svakom trenutku uputiti udarac, desni kroše, ako netko i krivo pogleda kapetana. Kapetan Barbarić to itekako cijeni, jer štiti svog pouzdanog mornara. Mornar Boras nije omiljen, ali posada ga trpi, jer zna da je u zaštiti svoga kapetana. Kapetan je za njegov izbor žrtvovao dosta drugih mornara, koji nisu bili zadovoljni njegovim izborom. Ali kapetanova je zadnja.
Mornar Tihomir Kvesić - Kvesko, "mornar" je "kapetana" Barbarića, koji je uvijek uz kapetana, i kad treba i kad ne treba. Ali ni blizu ne uživa povjerenje kapetana Barbarića, kao mornari Sova i Boras. Ovaj mornar ipak se školovao na kopnu, doduše pored izvora mineralne vode, pa to kapetanu Barbariću ne ulijeva dovoljno povjerenje.Zajednička karakteristika kapetana i ovih mornara jeste i njihova sujeta. Njihova sujeta je lažna predstava o osobnoj veličini, uz narcisoidno doživljavanje sebe kao važne karike u društvu i kao nekoga tko je iznad, drugih svojih podanika, u društvenom položaju. Oni prema svima koji ne misle kao oni, koji razmišljaju svojom glavom, koji ih kritiziraju zbog njihovih loših poteza, smatraju to uvredljivim. Smatraju to napadima na sebe osobno, a ne na funkciju koju obavljaju. Na taj način, sami sebi se čine većim, te dokazuju novu (sami sebi) "višu" osobnu vrijednost.
Nasukani brod
Zbog toga općina Ljubuški, pod vodstvom "kapetana" Barbarića i njegovih"mornara", trpi vrlo loše i pogubne posljedice njihove dugogodišnje vladavine. Oni nisu stigli svojem cilju, svom odredištu. Bolje reći, njihov brod nikad i nije isplovio, odmah se nasukao. Nasukani brod nemoguće je osposobiti za daljnju plovidbu. Ali gle čuda, naš kapetan i naši mornari silno žele ploviti. Bez obzira što su godinama bili inertni, što ništa nisu učinili za općinu kojom upravljaju kao "svojim brodom". Bez obzira što su ostali bez mnogih mornara, koji su zbog njihove pogubne vladavine napustili nasukali brod. Njihova sujeta, njihova lažna veličina kojoj vjeruju, jača je od svih kritika, koje su im upućene. Bilo sa broda, bilo izvan njega. Smatraju, a osobitoi kapetan Nevenko Barbarić, da su svi drugi, obična marva, koje će "njegovi mornari" pokupiti svojim veslima. Ali ipak, brod koji ne plovi, brod koji je nasukan, na kraju mora na remont.
Na remont, dakle, mora Barbarićev brod. Unatoč tome što je dobio podršku "admirala" Dragana Čovića, dva puta u zadnje vrijeme. Vidio je Admiral Čović da nasukani brod, koji pušta na sve strane ide ka hridi, umjesto da otplovljava na pučinu. I zato se sa pravom pitamo, slušajući nastavak stihova pjesme, "kud vodi ovaj put, kuda smo krenuli i od svega znam da povratka nema", zašto smo birali ove ljude, koji ne znaju ploviti.
To je enigma, koju je teško odgonetnuti. Pokušali su mnogi, ali nisu uspjeli. Nada uvijek umire zadnja. Pučina krije mnoge tajne. Ako Ljubuški želi dalje "ploviti", mora naći dobrog kapetana i još bolju posadu. Ovaj "kapetan i ovi mornari" više nisu u stanju ploviti. I Admiral je u problemima. Oni su nasukani na hridi. Dalje ne mogu.Ako se misli ploviti treba pronaći kapetana koji će nasukani brod izvući s hridi, popraviti ga, izabrati novu posadu i krenuti dalje, na pučinu.
Vrijeme istječe.
