Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić ponovo je posjetio Sarajevo, grad u kojem je najtoplije dočekan, poslije Bihaća.
Nakon što je obavio mukotrpne i naporne pregovore sa svojim kolegom u tri osobe, i vladarom BiH, Valentinom Inzkom, Mesić se zaputio na mjesto gdje je najshvaćeniji: u Bošnjački institut. Institucija koja zvuči pametno, a ne služi ničemu, za Mesića je ostvarenje dječačkih snova. On će nešto pričati a narod će mu se diviti. Da tako i bude potrudio se dobronamjerni domaćin Zlatko Lagumdžija. Evo što je naš reporter zabilježio na predavanju Stjepana Mesića u Bošnjačkom institutu u Sarajevu 04.05.2009:
Uska dvorana Bošnjačkog instituta bila je premalena za mnogobrojnu VViP (very very important person) elitu Bošnjaka u BiH. U dvorani predviđenoj za najviše 100 gostiju bilo je barem trostruko. Gužvanje za Mesića, većina kaže, isplatilo se.
Stjepana Mesića predstavio je Zlatko Lagumdžija. Ni dovršio nije posjetitelji su se ustali i počeli gromoglasan pljesak. Nakon 6 minuta iskrenog pljeska Zlatko Lagumdžija htio je signalizirati da se prestane ali Mesić je desnim krošeom lijeve obrve jasno signalizirao da 6 minuta nije dovoljno. Lagumdžija je shvatio i sjeo. Od pljeskanja je prvi odustao izvjesni akademik jer mu je dodijalo. Ostali su slijedili njegov primjer. Mesić je stao za govornicu kako bi počeo kad je Željko Komšić počeo ponovo da plješće. Ostali nisu slijedili primjer pa se utišao. Prije nego je Mesić počeo povijesni govor iz dvorane se još čuo jedan krik podrške što je gospodin predsjednik shvatio kao šalu i nasmijao se.
Sa smiješkom je izrekao i prvu misao:
Mesić: "Dobar dan drage Sarajlije i dragi moji bosanci."
Ne bez razloga, mnogi su ovome čuli riječi druga Tita a neki su i zaplakali. Ipak je danas godišnjica Njegove smrti. Okupljeni uglas povikaše: "Dobar dan predsjedniče!"
Mesić: "Pozvan sam danas da vam govorim o tome kako će Bosna i Hercegovina ući u EU. Ja o tome puno znam jer sam stvarno radio mnogo na tome u svojim mandatima i praktično sam sam Hrvatsku uveo na prag EU. Da nije bilo pojedinaca, a pod pojedincima prvenstveno mislim na pojedine premijere, a pod pojedinim premijerima prvenstveno mislim na Sanadera..."
U tom trenutku okupljeni bošnjački intelektualci počeli su da zvižde i viču. Moglo se čuti «BUUU» kao i «Uaaa». Stariji gospodin čak se izvadio salvetu, stavio je na pod a onda ljutito ustao i demonstrativno pljunuo u pravcu salvete. Pljuvačka je promašila cilj a gospođu čiju je nogu pogodila nimalo nije smetalo. Zgražavanje nad Sanaderom prekinuo je sam Mesić:
"Ipak, nije Sanader najgori... on je samo relikt Tuđmanovog vremena..."
Okupljeni su ponovo ustali pljeskati i klimati glavom koliko su mogli. Nekoliko ih je uzviknulo «tako je!» istovremeno se ponovo sjetivši Titinih vremena kada smo svi radili i putovali gdje smo htjeli.
Mesić je nekako nastavio: "Ali dragi moji Bosanci, ta su vremena srećom iza nas. Ono što je sada najveći balast našim dobrim odnosima jest dvostruko pravo glasa nekih, neću ih imenovat." Mesić je zastao očekujući novi gromoglasan pljesak, koji je ipak izostao. Okupljeni bi i zapljeskali, ali u duhu tolerancije odlučili su ne pokazati mržnju prema tim nekim nego su pogledali jednog od pripadnika nekih, Franju Topića. Topić, iznenada osjetivši trenutak pozornosti, svećenički je skromno ustao, i gradonačelnički važno zapljeskao. Njegov primjer pratili su i okupljeni koji su odlučili pozdraviti Mesićevu misao, a sve u duhu tolerancije karakteristične samo za Sarajevo.
Mesić je uzeo riječ: "... znate, to dvojno državljanstvo, i dvojno prebivalište... pa to nema nigdje na svijetu!"
Okupljeni su pozorno slušali što će Mesić sljedeće reći. A Mesić je na tu temu rekao otprilike sve. Više ništa nije imao za reći. Odlučio je naglo promijeniti temu i tako izmamiti još pljeska:
"A onaj Dodik..." I pola rečenice bilo je dovoljno za sveopći delirij! Svi su se ustali na noge. Krici odobravanja, gromoglasan pljesak, penjanje po stolicama... Dvorana je ekplodirala. Zagrlili su se svi članovi SDP, SDA i SBIH. Iz zadnjih redova čulo se i skandiranje: «Bosna Bosna». Nekolicina je iz džepova izvukla džepne zastave s ljiljanima i počela mahati. I Lagumdžija je počeo pljeskati pjevušeći stihove Dine Merlina "Crko svak ko u Bosnu bocka".
Mesić je bio zadovoljan reakcijom okupljenih. Zatim je shvatio da on ima još toga pa podignutom desnom rukom prekide euforiju:
Mesić: Kad bih ja bio visoki predstavnik u BiH ja bih prvo smijenio..." ali nesavladiva reakcija okupljenih prekinula je predsjednika u pola rečenice. Bilo je jasno da su oni za svaku smjenu koju bi predložio Mesić. Gromoglasan pljesak prolomio se dvoranom, ovaj put jači no ikada. Skandiranje: cite>"Mesića za visokog!!!" prekidala je jedino prigušena pjesma. Jedni su pjevali «Da te nije Mesiću» a drugi «Druže Stipo mi ti se kunemo».
Mesić je, prema konstataciji Senada Avdića, jedina osoba koje je uspjela naslijediti i Aliju i Tita.
Lagumdžija je odjednom shvatio da je tu u ulozi moderatora i da ovo blago skretanje s teme nije u skladu s tradicijom Foruma bošnjačkog instituta.
Lagumdžija: "Gospodine Mesiću, možete li nam o eurointegracijama malo?"
Mesić: "Svakako Zlatko. Ali prije integracija treba znati tko je počeo rat i procesuirati sve ratne zločine. Bez toga nema napretka. A onaj Dodik..."
Okupljeni su ponovo počeli grozničavo pljeskati. Jedna hanuma pala je i u bandak od prevelikih emocija. Prvi je u pomoć pritekao Željko Komšić ali nije je mogao podignuti jer su mu ruke bile zauzete pljeskanjem. Hanumi je pritrčao fra Lovro Gavran kako bi je pridigao. Hanuma ga s nevjericom pogleda, a on joj namignu: "ne brinite, ja sam musliman, na Kosovu sam čuvao džamije, ovdje glumim franjevca, al nema vam tu neke razlike". Hanumu ovo umiri te čim je fra Lovro podigao hanuma nastaviti pljeskati Mesiću.
U tome je protekao sat vremena predavanja o eurointegracijama a predavanje je završio Zlatko Lagumdžija zahvalivši ovom dokazanom prijatelju Bošnjaka.
Lagumdžija: "Poštovani predsjedniče, vi ste jedan od rijetkih iskrenih prijatelja Bosne. Fašisti koji vas kritiziraju nisu dobrodošli u Sarajevo, koje je inače vrlo otvoreno i multietnično. Evo, upravo prekoputa ove zgrade nalazi se katolička katedrala, a iznad nas je katolička bogoslovija na čijem zemljištu je izgrađen i dio Bošnjačkog centra. Ni 100 metara odavde nalaze e dvije pravoslavne crkve i sinagoga. Kao što vidite, mi smo vrlo multietnični i tolerantni. A vama gospodine Mesiću u tolerantnom duhu zahvaljujem na ovom iscrpnom i edukativnom predavanju koje je mnogima od nas ustvari otvorilo oči. Još jednom hvala i ne zaboravite širiti pozitivnu ideju o Bosni gdje god odete u svijet."
Mesić: "Hvala vama i nadam se..." Dvoranom se prolomi novi pljesak a oduševljene bošnjačke intelektualce ništa nije moglo spriječiti da priđu voljenom predsjedniku i da mu srdačno stisnu ruku. Obzirom na prevelik broj obožavatelja Mesića i dobre šale, predsjednik se uplašio i sakrio iz Lagumdžije. Lagumdžijin lik odbio je okupljene koji su se iz sigurnosnih razloga udaljili od Zlatka.
Tako se metodom Lagumdžizacije Mesić lako i jednostavno udaljio iz Bošnjačkog instituta i otišao put Bihaća, čiji je počasni građanin. Inspirirani posjetitelji mirno su se razišli i konstatirali da je Mesićevo predavanje još jedan dokaz neuništivosti Bosne.
