Danas se na novom Gradskom groblju od Radoslava Dodiga oprostilo više od 2 tisuće ljubušaka.
Ovog rijetko dobrog čovjeka, intelektualca i ljubušaka poznajem gotovo tri desetljeća i bilo je godina kada smo intenzivno komunicirali i razmjenjivali mišljenja. O njemu su danas govorili fra Ivan Boras, fra Andrija Nikić i fra Ivan Skoko. Što su oni rekli neću prenositi, osim što su naglasili da je bio velik čovjek, osobit intelektualac, znalac i svjetionik znanja.
O Radoslavu Dodigu svaki ljubušak će reći ono što je kazala njegova kćerka Lana: «Tata volimo te i nedostajat ćeš nam puno!»
Svako dijete o svom tati će kazati na osobit način, jer je ljubav djece prema roditeljima neponovljiva i nema granica, ali kada je u pitanju Radoslav Dodig o njemu će hvalospjeve kazati svatko dobronamjeran, objektivan i onaj tko shvaća veličinu i širinu Radoslava Dodiga.
Bez obzira na današnji trenutak, kada se fizički opraštamo od njega, treba kazati da je on ponos ove općine. On se ponosio Ljubuškim kada je na televiziji govorio da dolazi iz srca Hercegovine, a Ljubuški se ponosio što iz njega dolazi tako veliki čovjek.
Možda sam sretniji od drugih što sam od njega mogao dobiti savjet, mudru riječ i svakako osjetiti o kakvom se velikom čovjeku radi, uopće komunicirati razmjenjujući mišljenja.
R.D. će biti uzor svakom dobrom čovjeku, ponosnom i požrtvovnom ocu i društvu što želi svijetlu budućnost.
Kao takav nikada neće ostati zaboravljen!
p.s. Ovaj tekst nema osobit uvod, radnju i završetak. Namjerno, to ostavljam tisućama čitatelja ovog portala.
