Približavanjem kraja školske godine sve se češće primjećuju posjeti pojedinih roditelja učenika ljubuške Gimnazije, koji, prema kućnom redu škole, nisu niti dopušteni, osim u slučaju potrebe pravdanja učeničkih izostanaka.
Poznato je kako veliki broj gimnazijskih profesora imaju neki svoj "sustav ocjenjivanja" pa tako ima slučajeva, u pojedinim predmetima, učenici nemaju ocjene sve do zadnjih tjedan-dva pred zaključenje ocjena.
U ovom tjednu, kojim se završava školska godina, veliki broj roditelja je pohodio Gimnaziju u lovu na pojedine profesore, kako bi isposlovali prolaznu, ili bolju ocjenu za svoje dijete. Sasvim je sigurno kako je, pored ovih posjeta, i veliki broj roditelja koji nemaju potrebu dolaziti u školu, budući da imaju druge načine "dogovaranja" s profesorima. A situacija, sigurno, nije ništa bolja ni u drugim školama.
Raduje pak činjenica kako postoji jedan broj profesora koji profesionalno obavljaju svoju prosvjetiteljsku zadaću te apriori odbijaju bilo kakve pokušaje "dogovora" ispod stola, bez obzira na debljinu i sadržaj omotnice.
Takvi će sigurno uspješno prenijeti dio svoga znanja i moralnih vrijednosti na mlađe generacije.
No postoje i oni koji imaju drugačiji odnos prema ovom pitanju, poput jedne profesorice, koja je već notorna po svom pregovaračkom umijeću i susretljivosti spram roditelja u ovakvim situacijama.
Pojedini profesori, a posebno profesorice su iznašli "srednji put" te prihvaćaju mogućnost popravljanja ocjene tek pod uvjetom da dijete ide na instrukcije kod člana profesoričine obitelji.
U vrijeme općeg krize savjesti, očito je kako ćemo, pored morala izgubiti i nadu u mlade generacije, budući da su iste obučavane biti i gore od nas.
Neka nam je sa srećom!
