Izdašne plaće, novi automobili, putovanja i troškovi, telefonski računi, stimulacije i lagodan život izabranih dužnosnika i zaposlenih u institucijama građani plaćaju papreno.
Od minimalca bh. građana se pune proračuni iz kojih se nakon toga bezobrazno uzima za sve i svašta. Ono što ostaje daleko od očiju javnosti jeste da plaćamo iz svojih džepova i da bi nam se kršila osnovna ljudska prava i ulazilo u intimu.
Naime država svake godine izdvoji od 250 do 350 tisuća maraka za održavanje skupog sustava za prisluškivanje.
Sve nas košta
Podsjetimo kako je Europska komisija donirala Bosni i Hercegovini AFIS sustav i Sustav za zakonito presretanje i monitoring telekomunikacija za potrebe policijskih organa u BiH u vrijednosti većoj od pet milijuna maraka.
Prema pravilima Europske komisije, institucije kojima se doniraju ovakvi sustavi dužne su nakon isteka jamstvenog razdoblja osigurati sredstva za održavanje istih i ona se kreću u visini od 10 do 15 posto od ukupne vrijednosti sustava na godišnjoj razini. Isti nije moguće održavati iz vlastitih kapaciteta.
Jamstvo je isteklo 2010. a sustav nije održavan skoro dvije godine jer BiH nije imala proračun. Međutim čim su se kockice u vlasti posložile novac za ovu namjenu je osiguran i od 2012. do kraja 2015. se za održavanje sustava za prisluškivanje izdvojilo oko 1,1 milijun maraka.
Pored ovih brojki još desetine tisuća maraka se plaća za dodatke zaposlenima koji rade na ovim poslovima i opremu koja se koristi u iste svrhe. Podaci od izdacima za spomenuti sustav dostupni su u sklopu izvješća o financijskoj reviziji Ministarstva sigurnosti iz prošle ali i ranijih godina.
U 2012. za održavanje sustava za prisluškivanje izdvojeno je 320.000 KM, u 2013. 312.144 KM, u 2014. godini 225.927 KM i u 2015. godini 249.912 KM.
Iako je, po prezentiranim podacima, procedura vezana za usluge održavanja sustava za zakonito presretanje i monitoring telekomunikacija pokrenuta u travnju 2015. godine, okončanje postupka i zaključenje ugovora je izvršeno u ožujku 2016. godine tako da je do kraja 2015. godine ugovor prekoračen u iznosu od 41.652 KM. Napomenimo i to da je procedura presretanja i monitoringa telekomunikacija zakonita u BiH, ali pod određenim uvjetima i za određene osobe.
(Ne)zakonita praksa
Prema svim zakonima u BiH definirano je da za prisluškivanje mora postojati nalog suda s navedenim jasnim informacijama zbog čega se neko prisluškuje.
Također, definirano je i da onaj tko je prisluškivan mora u roku od 30 dana od dana kada je prestalo prisluškivanje biti obaviješten o tome. Međutim vodeći ljudi Agencije za zaštitu osobnih podataka, kao i stručnjaci za sigurnost u više navrata su upozorili na to da se kod nas zakoni u slučaju prisluškivanja ne poštuju i da se krše ljudska prava.
U to se i javnost uvjerila više puta kada su u medijima objavljeni transkripti razgovora pojedinih političara iako nitko, pa ni pravosudne institucije, nije znao da se ti ljudi prisluškuju. U nekim slučajevima, a nakon pritiska javnosti pokretani su postupci o utvrđivanju nadležnosti za neovlašteno prisluškivanje, no priča bi se ubrzo zataškala.
Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka prije nekoliko godina su upozorili kako im ni telekom operateri ne daju uvid u dokumentaciju o prisluškivanju njihovih korisnika, a u BiH je postala uzrečica "nije za telefona".
Nije poznato koliko osoba u BiH se prisluškuje, zbog čega se prisluškuju i po čijem nalogu.
