Kada bi dobar poznavatelj političkih prilika u ljubuškoj općini ili možda dobar politički analitičar pokušao sabrati u nekoliko riječi ono što Nevenko Barbarić, kao načelnik, jeste ili nije uradio proteklih 12 godina vladavine, to ne bi bio jednostavan i lak zadatak. Za dublju psihološku analizu karaktera, poteza, odluka Barbarića potrebno je prije svega znati način na koji on uspijeva dugi niz godina upravljati suradnicima (koje je on isključivo birao).
Klonovi
Ti isti njegovi suradnici slijede bespogovorno svaku njegovu zapovijed, potez, koji im on da u izvršenje. Svi njegovi suradnici su karakterom isti i čini se kao da su klonirani. I jesu jer ih je on takve "napravio". Sve u cilju dugovječnog vladanja svojom despotijom. Bez tih „klonova“, koje je on načinio i usmjerio u pravcu kojem osamo on to želi, ni on sam ne bi uspio tako dugo vladati.Njegov karakter je sačinjen od jakog ega, koji na jedan vrlo inteligentan (ali i pokvaren) način postiže za sebe željene ciljeve. Ti njegovi ciljevi nisu u interesu Ljubuškog. Oni su strogo osobno interesni ciljevi. Ti ciljevi isključivo njemu idu u korist. Sve ostalo nije važno.Sve odluke, a ima ih mnogo, koje su išle na štetu općine Ljubuški, sva zaduženja, propasti poduzeća (javnih i privatnih) donesene su isključivo njegovom "zaslugom". Ali, on osobno, što je vidljivo iz javnih istupa (bilo na sjednicama općinskog vijeća ili medijima) svoje loše poteze manipulativnim i elokventnim rječnikom pretvarao je u svoje pobjede. Sve loše poteze, odluke uvijek je vješto, manipulativno prebacivao na Općinsko vijeće (koje i jeste po njegovoj naredbi prije svake sjednice u kafiću) dizalo ruke za Odluke. Sve odluke i loše stvari (a ima ih previše) uvijek je spremno prebacivao na svoje najbliže suradnike. Bez milosti. Jer oni su, kako je naprijed navedeno, njegovi “klonovi“, koji imaju određeni vijek trajanja, koji uvijek (isključivo) ovise o njemu. Ma o kom da se radilo čim “ispuni svoju funkciju“, određenu svrhu, koju mu je on namijenio nestaje sa scene.Godinama je nemilosrdno trošio „svoje ljude“, kao da su neka potrošna roba. Isti ti „njegovi ljudi“ nakon toga u teškom knockdaunu uopće nisu shvaćali o čemu se tu zapravo radi. Mislili su da je dovoljno “odraditi zadatak“, te da će vječno trajati. Prevarili su se samo iz razloga što nisu bili svjesni ili nisu bili dorasli trenutku. Nisu znali (ili nisu htjeli znati) da s druge strane imaju despota, vještog manipulatora bez emocija.
Iseljavanje bez povratka
Bez emocija i sa jakim egom kontrolirao je sve tijekove kapitala, onako kako je to sam htio. Rezultati vladavine, posljedice manipulacije njegovog ega zadnjih 12 godina svima su nažalost poznate. Od lijepog gradića Ljubuškog s najboljim zemljopisnim položajem u županiji, prepunog vodnog bogatstva, s najljepšim slapovima u BiH (Kravica i Koćuša), kao „uspješni kreativac“ uspio je postići „kreativni cilj“ da ljudi masovno bježe, iseljavaju „trbuhom za kruhom“ u inozemstvo. Najviše u Njemačku. Čitave obitelji otišle su na put bez povratka, ostavljajući prazne domove. Jer ni dom nije dom ako se netko nema gdje zaposliti i od svoga rada pristojno živjeti. Naravno, to je bila privilegija načelniku odanih ljudi. Zanimljivo je da u 12 godina načelnik ljubuške općine nije uspio privući nijednog ozbiljnijeg investitora, koji bi uložio svoj novac, stvarajući nova radna mjesta u realnom sektoru (ne u županiji ili općini na teret poreznih obveznika).U kuloarima kruži priča da bi i “svaka strina“, koja ima rođake u Zagrebu, Njemačkoj, Švicarskoj za 12 godina uspjela dovući barem tri rođaka da naprave neku firmu u Ljubuškom. Barbariću iz samo njemu poznatih razloga to nije pošlo za rukom. To je svakako težak neuspjeh jedne politike, politike lovačkih kuća. Ta politika lovačkih kuća služila je godinama kao izvorno polazište gdje su se uz roštilj i pivo sakupljali glasači. Uz opuštajuću atmosferu, jelo, piće i glazbu, lako je donijeti odluku koga zaokružiti na glasačkom listiću bez kritičkog osvrta na rad i rezultate načelnika.
Manipulacije i obmane
Ovog puta ipak su se okolnosti i stvari promijenile. Čitav niz afera Nevenka Barbarića i njegovih suradnika uništile su njegov imidž. Svima su poznate činjenice da se u 12 godina u Ljubuškom nije uspjelo uraditi ništa značajno, što bi doprinijelo razvitku, kako samog užeg centra grada, tako i ljubuških sela. Grad je i dalje zapušten (šminka uređenja pred izbore nije promijenila imidž grada). Obećani projekti u predizbornoj godini, koji su u režimskim medijima najvljivali nikako da se ostvare. Tako nikako da započnu radovi na kinu, zgradi policije. Nikako da započnu radovi na uređenju ulice i nogostupa (sa rasvjetom i drvoredima) od kružnog toka do Općine. Nikako da započnu ili da se završe svi drugi obećani radovi i projekti. Protekom vremena (od obećanja pa do neizvođenja radova) jasno se vidi da su to bili predizborni spinovi, blefovi, podcjenjivanje običnih građana. Nikako da se ostvare sva druga obećanja, dana javno u medijima. Očito je da se igra na kartu da se sve zaboravlja, da se pamti samo zadnje (i ti zadnjih 20 dana pred izbore).
Represija i zakon linča
Ovaj puta taj „kartaški blef“ ne bi smio proći, jer Nevenko Barbarić ima previše loših poteza koji su uništile i unazadile ljubušku općinu. Kome je stalo do općeg dobra, do napretka i promjene loše klime, vještački stvorenog straha (opet od strane vještog manipulatora i despota), gdje se svatko od svakog boji, strepeći za svoju egzistenciju i budućnost, mora se boriti. Stvorena je atmosfera puno gora od komunizma, gdje čovjek kao pojedinac, građanin nije u mogućnosti jasno izraziti svoj stav i mišljenje o stvarima i događajima oko sebe. Stvorena je nažalost dugogodišnja atmosfera linča, gdje se neistomišljenike bilo unutar partije na vlasti ili na suprotnoj strani, putem represivnog policijskog aparata progoni, sudi. Samo iz razloga što nisu skloni ili ne slušaju despota, koji u „demokratskom društvu“ vlada autoritativno.Zato je krajnje vrijeme da svi mi zajedno koji želimo izgraditi bolje društvo i živjeti u tom društvu slobodno od svog rada, dignemo svoj glas i jasno izrazimo svoj stav. Ako to ne učinimo sada biti ćemo žrtve politike lovačkih kuća. Ili bolje rečeno žrtve režima koji je napravio Nevenko Barbarić.
Jesu li svega ljubušaci svjesni, vjeruju li ovim nesposobnim osobama i jesu li spremni za budućnost, pokazati će na izborima.
