Mimo onoga što kažu i dogovore Bakir Izetbegović i Dragan Čović ne smije nitko jer je to zakon! Tako, u najkraćem glasi, posljednji politički raport iz Federacije. Što se zapravo događa?
Nagrada za šutnju
Predsjednici SDA i HDZ-a Bakir Izetbegović i Dragan Čović koji su i članovi Predsjedništva BiH, suspendirali su zakonodavnu vlast u Federaciji i njene poluge potpuno preuzeli u svoje ruke, a time i apsolutnu kontrolu nad Vladom Federacije i slijedom toga financijskim tokovima. Podršku imaju od Fahrudina Radončića, šefa SBB-a, stranke koja je u koaliciji sa SDA-om i HDZ-om - on kaže da podržava sve što radi Izetbegović i da je Čović njegov veliki prijatelj, a vodećem dvojcu u svakom slučaju odgovara takva njegova uloga.
Ne treba uopće imati dvojbe - Izetbegović i Čović odlično međusobno funkcioniraju, sasvim se dopunjuju i zajedno tvrde da je njihova koalicija stabilna i najbolja do sada. Njihovim tragom ide i Vlada čiji su ministri iz SDA, HDZ-a i SBB-a i radi isključivo po nalozima Izetbegovića i Čovića.
S druge strane zakonodavna vlast je potpuno paralizirana - oba doma Parlamenta Federacije ne rade već mjesecima. Dijagnozu su građani već utvrdili - Izetbegović i Čović su privatizirali Parlament uz asistenciju Radončića pa su se zastupnici i delegati iz njihovih stranaka, a parlamentarna su većina, ušutjeli. Nagrada za šutnju i nevidljivost stigla im je u vidu višemjesečnog raspusta i ogromnih mjesečnih osobnih plaća, naknada i paušala za nerad.
Osobni interesi
Zastupnički dom posljednji put sastao se još 13. srpnja i izvjesno je da neće zasjedati bar do polovine listopada bez obzira što nije završio jednu sjednicu započetu u travnju, a drugu u svibnju.
Dom naroda zasjedao je davnog 24. lipnja, a onda su dvije sjednice zakazane u ovom mjesecu - ona 7. rujna prekinuta je jer je iznenada utvrđeno da je "kvorum na ivici", a druga, 15. rujna, također je prekinuta zbog neslaganja delegata iz SDA i HDZ-a o tome što uraditi s prijedlogom Zakona o igrama na sreću.
Zastupnici i delegati iz SDA i HDZ-a ne kriju da su dovedeni u poziciju talaca interesa Izetbegovića i Čovića, ali to kazuju samo u privatnim razgovorima i nitko od njih ni za živu glavu to neće javno potvrditi.
Lako je zaključiti da iza toga stoje osobni interesi parlamentaraca zbog unosnog posla kojim se bave i namjere da se ništa ne promijeni u iduće dvije godine koliko im još traje mandat s tim što će im usta biti puna priče o socijalnim i ekonomskim reformama. To što Vlada po nalogu šefova koalicijskih stranaka olako i jeftino rasprodaje državnu imovinu, enormno se zadužuje i voza na frazama o zaštiti interesa građana, parlamentarce zbog osobnog komoditeta ne zanima čime su sami sebe pretvorili u instrument svojih stranačkih šefova. A dvojcu Izetbegović - Čović, uz glas Radončićeve podrške, ostalo je još samo da u idućoj godini formalno ozvaniče postojanje Herceg Bosne.
Sve u svemu, parlamentarci svakako ne polažu i neće polagati račune građanima, baš kao što to ne čine ni Izetbegović ni Čović, premijer niti ministri - račune polažu samo svojim stranačkim rukovodstvima koje oni kontroliraju i kojima oni izravno upravljaju.
