Život nam od prirodnog začeća i naravne smrti daje Bog i jedino nam ga on ima pravo oduzeti. Naši životi u tom razdoblju opet su u Njegovim rukama. A mi Njegove ovčice dužni smo poštivati Njegove Zzakone i volju i nitko mimo Njegove volje ne može krojiti zakone po svojoj mjeri. No, mnogi su to, nažalost, učinili. Sačinili su zakone koji nisu po Njegovoj volji, pa su se tako Njegove rijetke ovčice razbježale po nepreglednim prostranstvima, same, napuštene od svih i svakoga dok vuci grabežljivci vrebaju sa svih strana. A oni koji prihvatiše volju tih novih gospodara, pasu svoje i tuđe pašnjake, ne dižu svoje poglede, jer se srame pogledati jedna drugoj u oči a kamoli nekoj odbjegloj ovčici, ne protive se jer su zadovoljne, s tim što imaju i nije ih briga za odbjegle ovčice koje se skrivaju od tih novih gospodara duše i njihova tijela, jer nisu mogle napustiti Boga oca svoga.
Ovaj uvod nam može poslužiti o životu čovjeka na ovoj zemlji a poglavito naših branitelja. Dok neki imaju u izobilju neki oskudijevaju u svemu voljom nekih novih gospodara koji uvijek i iznova pronalaze ljude ispražnjene od svih obzira i osjećaja a koji im mogu poslužiti u svrhu njihovog održavanja na vlasti. Svi znaju i računaju s braniteljima jer računica pokazuje i to objektivno kako su branitelji jedina istinska snaga moćna učiniti promjene. No, riječ branitelj ima značenje iznad svih drugih značenja običnog čovjeka. Branitelj znači, snagu, hrabrost, srce, dušu, obzirnost, nepokolebljivost, nepotkupljivost, altruizam, vjeru, ljubav, sve, sve. Imajući to u vidu postavlja se pitanje kako su se ti novi gospodari duše i tijela čovjeka a samim time i nekih branitelja uspjeli dočepati njihove duše i tijela? Potpuno je jasno kako svi branitelji nisu branitelji, jer nisu svi u rat išli srcem i dušom, već su išli s figama u džepu, djelujući duboko iz pozadine u maskirnim odorama, pustošeći tuđa imanja bez obzira na vjeru i naciju. I ti i takvi "branitelji" su se prije ovih istinskih dočepali određenih beneficija i povlastica, kao što su RVI, odličja, mirovine, prava obitelji poginulih zatočenih ili nestalih osoba dok su ovi jadnici mislili samo o prvoj crti i snajperu koji im zuji pored ušiju, ili o zvucima granata koje su bile suđene mnogima od njih. Postoje i tzv "branitelji" koji se nisu nikada udaljili iz svojih toplih domova i stanova, ali su također nosili maskirne odore, među njima ima podosta i žena koje su u sigurnim skloništima vodile evidenciju o onim jadnicima s prve crte, te su se usput dočepale i činova u tim podrumskim prostorima i danas uživaju mirovine po zapovjednoj dužnosti, i apsolutno ih nije briga za ove "jadničke" koji danas lutaju po nepreglednim prostranstvima ovog nemilosrdnog planeta zvanog Zemlja i nama ih nigdje. A ovi korisnici tih prava i beneficija su udruženi u zajedničkom zločinu s onima koji su im to omogućili sačinili jedan "deal" u kojem nema mjesta nikome više, i tko god pokuša uletjeti u taj deal, biva stigmatiziran, ponižavan i omalovažen, maltene uništen. Ipak bez obzira na taj "deal" tih korisnika nezasluženih prava s onima koji su im to omogućili u zajedničkom interesu postoji i skupina istinskih zaboravljenih branitelja koji poput odbjeglih Božjih ovčica nikada nisu izdali volju Oca svog.
Nisu ga izdali u ratu a neće ni u miru. U ratu su svi od reda na svojim vratovima nosili krunice koja im je donijela pobjedu a ujedno i zaštitu. Jer velika vjera rađa velikom nagradom. Uvijek je tako i tako će i biti. Ti istinski zaboravljeni branitelji su, lutajući nepreglednim prostranstvima, ljubeći Boga svoga i oskudijevajući u svemu i svačemu, konačno odlučili stati.
Za dan 13.10.2016. godine su se odlučili skupiti na jednom mjestu i odlučno reći "NE" tim zlotvorima njihove duše i tijela. Njihova borba je borba između dobra i zla. Između svijetla i tame. Nikada nisu posumnjali kako ih je Bog napustio i stoga su se spremni suočiti i sa slugama tame i sotone jer je došlo vrijeme za to. Ta lijepo stoji zapisano u Lukinu evanđelju (11-46): "Jao vama zakonoznanci. Tovarite na ljude terete nepodnosive a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete".
"Zajedno do pobjede" geslo je tih zaboravljenih branitelja. Zajedno idemo uzdignute glave i uz pjesmu opjevanu u 23 Davidovom psalmu: "Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ja ne bojim,jer si Ti sa mnom Oče, Tvoj štap i palica Tvoja,utjeha su meni".
Neka nas vodi ljubav i zajedništvo kao i 1991. godine i sve godine našeg svetog Domovinskog rata, a sluge zla i tame, ukoliko imaju snage, neka se suprotstave slugama Božjim. Jer tko god stane na put slavi Božjoj i Božjim slugama izgubiti će.
Pisac Wilhelm Faulkner je u jednom svom djelu napisao: "Niti jedan živ ili mrtav čovjek nije vrjedniji od nekog drugog živog ili mrtva čovjeka". Stoga, poštovani branitelji, braćo po oružju (Brothers in Arms), pođimo skupa kao nekad na prvoj crti zapjevati protiv smrti jer kucnuo je čas. Ni majka, supruga ili dijete nije vrjednije od našeg puta ka istini kojoj idemo u susret. Jer ovo nije samo borba za naša ukradena prava. Ovo je borba za naše pogaženo dostojanstvo i dostojanstvo naše djece i naših pokoljenja. Nitko nije vrijedan i nitko ne može biti vrjedniji i iznad toga uzvišenog cilja u kojemu su sadržani naši i vaši životi. Bog nas ljubi svom snagom Svojom i čuva nas kao najdragocjeniju kap vode na svom dlanu, iako nas često podaruje bolom kao testom naše izdržljivosti i ljubavi prema njemu. Ponovno stavite svoje krunice na vaše vratove kao 1991 godine i krenimo u hod, najuzvišenije ljubavi.
