Priča iz Zapadnohercegovačke županije može biti primjer drugima u Federaciji kako funkcioniraju škole jednakih mogućnosti.
U njima su zaposleni asistenti u nastavi, a njihova uloga je neprocjenjiva. Jedna takva je u Ljubuškom.
Devet je učenika u trećem razredu osnovne škole u Grabu, i dvije učiteljice. Jedna je za sve, a druga samo za malog Ivana. On samostalno ne može pratiti nastavu.
Ali može naučiti jednako dobro kao i njegovi prijatelji u razredu. Aktivan je i pozorno sluša, a sve ono što treba napisati - to će uraditi Vesna Gavran. Ona je najvažnija karika u njegovom obrazovanju. Zajedno sjede u klupi i rješavaju zadatke svakodnevno.
"Trudim se što više ohrabriti ga, dati mu podršku, uključiti ga u zajednički rad s ostalom djecom. Konstantno poboljšavam njegovo sudjelovanje u nastavi. Imamo prisan odnos. Konstantno s njim radim, motiviram ga i baš me zavolio", priča Vesna.
"Svi svakodnevno radimo na stvaranju pozitivne atmosfere i zajedničkog duženja i ostvarujemo sve zadane aktivnosti zajedno i u kooperaciji s mojom kolegicom i samim učenicima", ističe učiteljica razredne nastave Ivana Majić.
Oko četrdesetero djece u Zapadnohercegovačkoj županiji imaju asistente u nastavi. U potpunosti su financirani iz županijskog proračuna. Njihova je uloga i pomoć u socijalizaciji.
"Jako je bitno da od učenika koji imaju poteškoće, koje su različitog spektra, asistenti u nastavi pokušavaju maksimalno optimalizirati njihove mogućnosti i socijalno uključivanje", kaže pedagog Kristina Majić.
Zbog toga je ovo škola jednakih mogućnosti - primjer da je dovoljna tek produžena ruka za uspjeh djece i sreću njihovih roditelja.
