Dugi niz godina JKP Ljubuški, odnosno građani općine Ljubuški, su financirali privatne i stranačke interese kroz komunalne djelatnosti ovog poduzeća.
Osim što se prao novac izgradnjom vodovoda, novac se prao otpisivanjem dugova, upravljačke strukture nisu imale menadžerskih samostalnosti, već su oduvijek bile instalirane da bez pogovora provode što im politika nalaže.
Još 2008. godine Nevenko Barbarić je "uvidio da JKP Ljubuški treba imati strateškog partnera u odvođenju otpada, kojem će, kojem će općina subvencionirati troškove poslovanja, dati u ruke djelatnost od cca 1,2 milijuna KM prihoda, koji odlaze iz Ljubuškog", a to je novac ljudi koji su sve siromašniji.
Bez obzira što se radi o malog ekonomskom području, 1,2 milijuna KM na razini lokalne potrošnje je ogroman iznos, što znači da je nestalo oko 70 radnih mjesta ili plaća od kojih može živjeti isto toliko obitelji.
Strateški partner nije trebao JKP Ljubuški, već samo Nevenku Barbariću, koji je prema ehu javnosti strateški riješio osobne interese.
Ljubušaci još uvijek nisu svjesni što se to u njihovoj općini događa. Istina je samo jedna da se ona pustoši nesmiljenom brzinom i da današnja vlast ima samo cilj osobnog interesa i bogaćenja. Dokazi i posljedice ove društvene devijacije, koja se trpi i dopušta, su na svakom koraku i u svakom poduzeću i instituciji. Scenarij i režiju potpisuje upravo Nevenko Barbarić.
Ovakvu pošast svi govore Ljubuški ne pamti.
Scenarij Nevenka Barbarića
Još 2008. godine tadašnje Općinsko vijeće po nalogu Nevenka Barbarića donosi odluku u kojoj općina "treba strateškog partnera" za odvoz otpada. On je vijećnike uvjeravao da je to za općinu Ljubuški ugovor budućnosti, koji će donijeti nova radna mjesta i učiniti je ekološki čistom. Na vlasti je bio HDZ BiH zajedno sa HSP-om, koji su nakon dvije godine izašli iz te koalicije, jer su se vidjeli prevarenima.
Zašto je bila potreba da se u odluku OV Ljubuški upiše članak za potrebom "strateškog partnera", što pokazuje ovaj dokument:
Upravo zato da se na natječaj, koji će uslijediti u 2009. godini, ne može javiti JKP Ljubuški, što je bila uvertira u njegovu propast, jer se u njemu radilo nezakonito po naputcima općine Ljubuški, pa ga je trebalo likvidirati. Ako to Barbarić ne smatra točnim, onda bi za nezakonitosti trebali odgovarati direktori ovog poduzeća, a da bi bio direktor moralo se slušati baš Barbarića. To je akutni politički provincijalizam u kojem se stvara kult malog despota na jedan priprost način u interesu provođenja nezakonitosti i kriminala.Nije čudo da Barbarić traži u provincijalizmu zaštitu i da ne smije doći u akademsku javnost.
Nakon strateške odluke dolazi natječaj
Nakon što se pogleda ugovor između ALBA-e i općine Ljubuški iz 2009. godine, vidi se da je ugovor potpisan na rok od 7 godina s mogućnošću produženja, automatizmom, na još 4 godine. Naravno na natječaj se nije prijavilo JKP Ljubuški.
Pa kad je to tako zašto je Nevenko Barbarić potpisao, ove godine novi ugovor na rok od 12 godina s ALBA-om nakon provedene procedure? Vijećnici OV Ljubuški su mali patuljci, oni zapravo pojma nemaju, žalosno je da im je najbitnija naknada od 150 KM, a to govori ne samo o njihovim karakteristikama, već i strankama koje zastupaju.
Novi ugovor s ALBA-om je rezultat nevjerice oko novog mandata, bez obzira što se bilo spremno kupovati glasove i što su se isti dijelili po zaseocima preko lokalnih moćnika. Takav je eho javnosti. Ovih dana se i u MZ Ljubuški III priča o tome, gdje su i pojedini Bošnjaci žestoko lobirali za HDZ BiH, iako unatrag nekoliko godina ova mjesna zajednica nije dobila iz općinskog proračuna gotovo ništa. Podatke o tome je pokazivao njen dugogodišnji predsjednik Hasan Mušić – Hrta.
Da je nevjerica postojala pokazuje prostoneproširena rečenica Barbarića dana 01.09.2016. godine novinaru Davoru Obrdalju, na pitanje što očekuje od izbora. "Vidjet ćemo…" - odgovorio je tada Barbarić. Izgleda da su za potpisivanje ugovora na novih 12 godina utjecali "strateški razlozi" iza zavjese.
Strateški partner i Barbarić
Jasno je da ALBA nije strateški partner 30 tisuća stanovnika općine Ljubuški, već samo pojedinca, tj. načelnika općine Barbarića, koji je godinama iz proračuna subvencionirao odvoz otpada, bez obzira što po zakonu to nije dozvoljeno. Otišli su milijuni KM prema Mostaru i Njemačkoj, a Ljubušaci nisu uspjeli zadržati svoje novce u svome kraju i na njima su se samo drugi okoristili.
