Totalitarizam je masovni, sveobuhvatni despotizam, koji uz pomoć terora teži da zagospodari svim aspektima života svojih građana tj. podanika razarajući preduvjet svake slobode. Sloboda ne samo da je ograničena, ona jednostavno ne postoji.
Na čelu ljubuške općine već trinaestu godinu za redom nalazi se jedan čovjek i jedna partija, pa živimo u sustavu kojeg možemo nazvati despotija.
Despotizam je da vladajuću ideologiju partije na vlasti pretvori u stvarnost. Ta vladajuća ideologija uspjela je u mnogo čemu. Uspjela je u društvu stvoriti apatiju, dezorjentiranost, osjećaj nemoći da se bilo što promijeni na bolje. Načelnik Nevenko Barbarić, sa svojom partijom, uspio je na taj način vremenom slomiti otpor svakoj kritici vlasti (osim izuzetnih i rijetkih slučajeva), uspio je „pod svoje noge“staviti sve strukture vlasti u općini, te dijelom u Županiji, utjecati na događaje (izbori ministara, direktora javnih poduzeća i ustanova, odabir savjetnika itd.).
Uspio je odabirom čelnih ljudi u MUP-u ŽZH (ministra, komesara itd.) utjecati da sustav ne funkcionira, na način da se zataškavaju i ne provode istrage protiv njega osobno i ljudi iz partije koji su vjerni despotskom vladanju. Uspio je iz igre izbaciti ljude, koji mu nisu bili po volji, ljude koji su mu se suprostavili u stavu i mišljenju. Jednostavno sklonio je ljude, koji mu nisu bili po volji.
Despotskim vladavinama svojstveno je da je despot, u pravilu, osoba, koja ima jako razvijen ego i sposobna je manipulativnim metodama i sredstvima vladati dugi niz godina. Ali, kao i sve u životu, nitko nije savršen da bi mogao baš sve staviti pod svoju kontrolu. Našem velikom despotu i njegovim sljedbenicima promaknulo je samo jedno. Unatoč "uspjesima", koji su stvorili apatiju, opću dezorjentiranost društva, gubljenjem moralnih vrijednosti, velikim brojem nevažećih listića, nabacanih listića i sumnjivim preferencijama na izborima, nije uspio postići cilj zbog kojeg bi bio najviše sretan - ugled.
Nepostizanjem cilja, zbog kojeg bi, kao pravi egocentrik, bio najviše sretan, da mu se ljudi dive i kliču sa strahopoštovanjem njegovo ime, despotskim vladanjem postigao je suprotan učinak. Kod ljudi, običnih građana njegovo ime nije više popularno, razočarani su. Uzaludni su bili pokušaji peglanja imidža preko režimskih novina i portala, jer je car (despot) gol. Uništavanje javnih poduzeća, iseljavanje ljudi, zaobilazak investicija, koje ugrožavaju gospodarstvo i potiču neimaštinu, učinili su svoje. Ima se dovoljan broj ruku za kontrolu kompletne vlasti kroz općinsko vijeće, kojem više ne treba ni netko poput Mate Antića. Ali, divljene našem načelniku je izostalo.
Zbog ove neplanirane situacije nitko u partiji nije sretan, nema euforije zbog pobjede na izborima. Svi oko našeg načelnika "plaču" i krokodilskim suzama pokušavaju utješiti vođu, kako je sve u redu. To što je na izborima prošao "kroz iglene uši" pokušava se zataškati. Mali nesporazumi oko izbora predsjednika Općinskog vijeća došli su na svoje. Sljedbenici našeg načelnika nakon početnih peripetija, frustracija izabrali su najbolju osobu koja provodi despotsku politiku. Našeg dragog studenta iz središnje Bosne, Tihomira Kvesića.
I tako je 15 vijećnika progutalo "gorku pilulu", jer u despotiji i za sljedbenike despota nema slobode mišljenja. Despot se bez pogovorno sluša.Vadavina u maloj ljubuškoj despotiji poprimila je oblike metastaze, pa se čeka samo vrijeme kada će partija u maloj despotiji doživjeti krah.
Kataklizma u moralnom, financijskom, gospodarsko i političkom stanju već je odavno poprimila ozbiljne razmjere, koje vode u nepovrat, ravne katastrofi. Despotija se u čitavoj povijesti ljudskog roda nije znala nositi sa time.
Neće moći ni ova naša mala.
