Hercegovina je nadaleko poznata po svojim plemenitim plodovima koji joj daju posebnu draž i vrijednost. Ali Hercegovinu ne čine samo sunce, kamen, vino i smilje, Hercegovinu prije svega čine njeni ljudi koji žive u jednom od najljepših prirodnih krajeva s bogatom poviješću.
Takve predispozicije, dane od Boga, nažalost nismo znali iskoristiti, pa nam se to sada obilato vraća prema najgorem mogućem scenariju, bijegom u zemlje zapadne Europe. Za taj bijeg iz vlastite prelijepe zemlje, prebogate obiljem vode, zemlje koja rađa najplemenitije plodove smokvu, šipak, maslinu, grožđe itd., nisu krivi ljudi koji bježe trbuhom za kruhom. Kriv je sustav upravljanja, vladanja ili bolje rečeno politika.
Košmar i beznađe
Političke elite u Hercegovini posljednjih 25 godina smo sami birali, zaokruživali na izborima. Te iste elite su nam obećavale bolji život, budućnost, blagostanje. Nakon toliko godina vladavine naš san se raspršio kao sapunica. Umjesto u obilju, sretnom životu, probudili smo se u košmaru, beznađu, besperpektivnosti. Ostali smo ljudi bez nade, jer političke elite koje smo sami birali pretvorile su nas u strance u vlastitoj zemlji. Pretvorile su nas građane drugoga reda, jer su prvi red ostavili za sebe i za svoje drugove. Javio se strah prvenstveno zbog nemogućnosti izražavanja svoga stava i mišljenja, kao u najgorim komunističkim vremenima. Ljudi zaposleni u državnim institucijama, da bi ostali na svom radnom mjestu, moraju trpjeti i šutjeti i podržavati politiku koja nas vodi na put za nigdje.
Ratna privatizacija državnih tvrtki bila je tek obična podjela ratnoga plijena, dok su obični ljudi pretvoreni u branitelje i stali na branik domovine, oni kojima je pohlepa bila Domovina obogatilili su se i postali su "ikone društva". Odjednom su raspolagali milijunskom imovinom, postali su vlasnici objekata, mesnih industrija, benzinskih crpki, poduzeća - branitelji su postali zaboravljeni.
Privatluk na grbači naroda
Ni tu dobivenu imovinu nisu znali iskoristiti barem razvijanjem biznisa i otvaranjem radnih mjesta, nego suprotno, napravili su milijunske gubitke, odnijeli novac u inozemstvo, ostavili radnike bez posla, bez uplaćenih doprinosa. Ono što je stečeno bez muke i truda na isti način je uništeno, ostavljajući pustoš iza sebe. Jer za poduzetništvo ipak treba imati znanja. Politika im je to omogućila.
Tako sada već 2017. godine gledamo kako nam država ima paralelni sustav vlasti, a tim sustavom upravljaju opet isti. U normalnom demokratskom društvu to bi bilo nemoguće zamisliti, kod nas je nažalost normalno. Nijedan medij o tome ne piše, jer su mediji opet njihovi.
Primjer - biznis obilji Ševo
Najbolji i možda najfriškiji primjer pararelnog sustava vlasti najizraženiji je u ZHŽ. Tako je pomoćnik ministra prosvjete.znanosti i športa u ZHŽ Ivan Ševo, osoba koja je zajedno sa svojom obitelji vlasnik srednjeg i visokoškolskog privatnog obrazovanja (LOGOS, CEPS, EDUKA i dr.). Nespojivo je postalo spojivim i očito je kako se radi o dobro smišljenom paralelizmu vlasti u kojem profitiraju pojedinci, koji su vlast.
Naravno da nijedna prosvjetna inspekcija neće zaviriti u poslovanje privatne škole. Ivan Ševo ima moć kao pomoćnik ministra slati inspekcije u državne škole, mijenjati ravnatelje. Ima se i može se. Bogatstvo i moć najprije crpe pozicijama u vlasti, a naplaćuju to dvostruko.
Takvom razvijenom shemom, uz pomoć politike, razvijen je sustav gdje su štancane diplome za podobnike koji su umetnuti u sustav. Ovakvim zapošljavanjem stvara se i stalna biračka baza koja glasuje uvijek za istu partiju koja ih štiti, a sve druge uništava. Za takav pararelni sustav upravljanja potreban je i novac, a on ide upravo kroz sustav privatnih škola i fakulteta, koji zatim, kako bi se razvio, otvara nove mogućnosti prihoda.
Central osiguranje
Oko "Ševinog obrazovnog sustava" stvara se i kao Fenix iz pepela niče Central osuguranje, a kojeg je osnivač Centar za poslovne studije. Jedinstven primjer u svijetu, kojeg nisu uspjele izumiti ni zemlje Južne Amerike. Tako je nastalo osiguranje koje, naglim marketinškim "prekomjernim granatiranjem", te nelojalnim tržišnim natjecanjem, osvaja dobar dio tržišta.
Nije nepoznanica kako se prilikom kupnje police osiguranicima vraća iznos od 100 maraka, što je zabrinulo sva druga osiguranja, jer na taj način gube osiguranike. 
Tako je u Sarajevu 1.12.2016 godine održana 80. sjednica Udruženja društava za osiguranje F BiH, na kojoj je nazočio i Mladen Markotić, direktor Central osiguranja, biši direktor Croatia osiguranja kojeg je ostavio u brojnim poslovnim problemima.
Mladen Markotić je, prije usvajanja dnevnog reda, zatražio skidanje točke koja se odnosi na razmatranje pojave netržišnog poslovanja u prodaji osiguranja. Nakon što mu taj pokušaj nije uspio napustio je sjednicu. Ovo sve govori kako paralelizam vlasti prolazi neokrznut, bez posljedica, dok se akteri koji se privatno bogate na krilima države.
Ista ekipa ljudi koji se kunu u hrvatstvo i katoličanstvo, u odanost ideji jednakopravnosti i stvaranju trećeg entiteta, sve čine da nam se upravo te njihove licemjerne ideje zgade. Jer običan čovjek ne može zamisliti da postoje ljudi kojima je stvaranje države samo pararelni sustav za zgrtanje bogastva, a oni dobijaju dvostruko - sve beneficije od države i kapital sa druge strane.
Najjača državna poduzeća EP HZHB, Eronet, Aluminij ... bilježe milijunske gubitke iako imaju monopol u poslovanju, a te iste godine bilježe se enormni dobici u poslovanju privatnih škola i poduzeća, stvara se jako osiguranje, uskoro i banka. Otkud i gdje se novac prelijeva zaključite sami.
