Nikada nitko u povijesti Ljubuškog, kao Nevenko Barbaraćić nije tako dugo vladao bez vidljivih rezultata vladavine. Nitko nikada. Kad mu već tako "dobro ide", kada nema otpora (ili barem vidljivog) oko njega, bilo unutar stranke ili oporbe Nevenko Barbarić, kao dobar “jahač apokalipse", jaše svoju životnu utrku. Jaše ga na konju koji sve trpi. Taj "konj", nažalost, to smo svi mi.
Nije mu dovoljno bilo vladati 12 godina, nego hoće još do kraja oguliti, osiromašiti, te na kraju protjerati ono malo stanovništva što je ostalo. Nije mu dosta, taj provincijski manipulator, koji nas sve zajedno "vodi žedne preko vode", igra svoju ulogu bez namjere da stane, uspori, zakoči. Taj naoko istrošeni političar bez humanog cilja i osjećaja za stvarnost, vladar bez osjećaja za javno dobro, manipulator nad manipulatorima, neće odstupiti. U njemu ima još energije da nama svima zagorča živote, kako bi mu zahvaljivali na onim mrvicama koje uspijemo pokupiti s poda. Sve je više protivnika unutar stranke koji ga ne podnose, ali se još uvijek ne usude javno istupiti. U strahu su velike oči, a taj strah je upravo stvorio Nevenko Barbarić, jer je tako lako vladati. Bilo tko da pokuša upitnim učiniti njegovu vlast i moć nema ga nigdje na mapi, ljudski je i politički mrtvac.
I kada sve ide kao po loju onda je krenuo manipulirati i igrati utakmicu oko Muzeja na Humcu za predloženih 50.000 KM.
Deratizacija i dekontaminacija košnice
Zato pomalo iznenađuje djeluje novi intervju “našeg načelnika“ kojeg je dao "svojoj novini" Večernji list, koj se može svrstati u kategoriju bajki. Barbarić tvrdi kako nema sukoba unutar HDZ BiH u Ljubuškom, nema sukoba na relaciji stari i mladi (misli se na stare članove HDZ i mladež HDZ-a). Ova tvrdnja je samo pokušaj nevještog peglanja imidža, jer svi članovi njegove stranke, ali i ostali obični ljudi koji prate ljubušku političku scenu znaju kako je to daleko od istine. To potvrđuju najnoviji događaji koji demantiraju “našeg načelnika“ i svaki politički analitičar u njegovim potezima može vidjeti da tu nešto ne štima. Najprije je Barbarić sa mjesta predsjednika HDZ BiH u Ljubuškom smijenio Antu Sovu Mišetića, jer nije bio zadovoljan njegovim radom i lošim rezultatima, posebno izbornim, gdje se Barbarić zbog provukao "kroz iglene uši" na mjesto načelnika, uz pomoć HDZ izbornog inženjeringa (više od 400 nevažećih listića u urbanijem dijelu općine, zaokruživanje preferencija u ruralnim dijelovima općine itd.).
Postavio je na njegovo mjesto Tonija Kraljevića, zbog njegovog dobrog imidža u javnosti. Barem tako naš načelnik misli. Nerado je to učinio, ali nije imao drugog izbora. Za sada.
Svoj neuspjeh, nekoliko mjeseci nakon izbora, slaveći trijumfalno dan općine Ljubuški, pegla misleći da je sve otišlo u zaborav. Nije dragi naš načelniče. Ima ljudi koji nikad ne zaboravljaju, koji nikad ne odustaju od kritičkoj promišljanja stvari, koji ukazuju da medijska manipulacija može biti vrlo opasna. Posebno ako iza te medicijske manipulacije ne stoje djela, potezi, rezultat. A poznato je da rezultata nema.
Sam protiv svih
Nije medijski baš pametno, kad se raspolaže većinom od 15 vijećnika, koji su spremni u svakom momentu dići svoju ruku i progurati sve što se hoće, kukati kako je prošla kampanja bila diskreditirana lažima, nerealnim obećanjima. Nije politički korektno, kada iza sebe imaš više medija koji bajkovito slave "uspjehe" višegodišnje vladavine, koji poraze pretvaraju u pobjede, javno izreći da si sam protiv svih. To ne smije reći jedan političar koji je godinama na čelu općine Ljubuški i vladajuće stranke u županiiji, koji kontrolira svu vlast i utječe na odabir suradnika i dužnosnika. To ne smije reći osoba koja raspolaže proračunom općine, osoba koja bira i razrješuje direktore javnih poduzeća, te osoba kojoj je osobno dao podršku i Dragan Čović, koji nakon poljuljanog imidža dolazi u Ljubuški. To ne može reći političar koji svojim utjecajem zamračuje kaznene istrage i zlorabi korumpirane institucije sustava.
Nakon što su sve odradili postali "krpe za pod"
Ovakav stav načelnika odaje ozbiljnu sumnju u njegove izrečene riječi, te sumnju da se iza svega krije strah, panika. Strah od vlastite nemoći i strah od vlastitog naroda od koga je dobio tek četvrtinu glasova. Zbog ovog je bio primoran i poduzeti neke korake, te u općini "napraviti reda“, skidajući s trona dugogodišnje šefove službi. Šefovi koji su godinama upravo njemu služili i isključivo slušali njega. Sad su istrošeni, odgovorni za propuste, a on ostao neokrznut, čist. To govori o njegovoj nesigurnosti, strahu koji održava kontinuiranim prevaljivanjem krivnje na nekog drugog, koji u početku bude njegov čovjek od povjerenja, na kraju istrošeni kadar. Krpa kojom svi poslije brišu pod. Svi su krivi osim njega i to redovito, kad god je u prilici, ističe. Na taj način disciplinira redove unutar stranke, jača svoju poljuljanu, uzdrmanu poziciju.
Bez “našeg načelnika“ se zadnjih 13 godina nije moglo ništa dogoditi, uraditi. Nitko se bez njega nije mogao zaposliti, od čistačice do profesora u školi. Nitko bez njega nije mogao postati v.d. direktorom. Spreman je ako treba sve smijeniti, da on, kao nedodirljivi vladar, ostane na tronu male despotije. A posljednjih dana moli Vesnu Ćavar i Borislava Čuljka da ga zaštite. Od čega, ako je čist?
Dovoljno je pročitati najnovije bajkovite priloge iz posebnog broja Večernjeg lista posvećenog Ljubuškom, u preu poznate obožavateljice “lika i djela“ Nevenka Barbarića, Marije Medić - Bošnjak koja slavi trijumfalne rezultate općine Ljubuški, pa tako, pored ostalog, zahvaljuje i našem načelniku na 2000 sunčanih dana u općini Ljubuški. Naša novinarka uz pomoć Večernjeg lista ponovo aktualizira stare teme, predizborne laži o otvaranju novog staračkog doma (o kojem otvaranju je ista najmanje tri puta do sada pisala), o obnovi zgrade policije i općine Ljubuški, projektima, investicijama.
Sve se jedino može završiti narodnom mudrošću – što je babi milo, to joj se i snilo.
