Presumpcija nevinosti. Svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. Unatoč nedavnom iscrpnom i zapaženom izvješću kojeg su preuzeli mediji neskloni razmišljanju kako drugi kaže, o dodjeli sredstava u iznosu od 100 tisuća KM za udrugu "Hrvatska žena" iz Livna, ništa novo nije otkriveno po pitanju kako se, ne uvijek ali mnogo i previše puta, dijeli proračunski novac kulturnim i drugim institucijama i organizacijama preko resornih ministrastva, drugih razina vlasti ili nekog većeg i moćnijeg od ministarstva zaduženog za dodjelu sredstava. Nekoga tko naredi da drugi stavi potpis na dodijeljena sredstva i mora postupiti po dogovoru ili molbi, a u ovom slučaju, za sve je zaslužna Borjana Krišto.
Obzirom da su političke institucije u Bosni i Hercegovini iznad čovjeka, za njih vrijede i drukčija pravila. Stoga, prije bilo kakve pomisli da se radi o nečemu netransparentnom, moramo pomisliti da je spomenutih 100 tisuća maraka poslano na pravu adresu i za pravu svrhu a na novinarima istraživačima je da njuškaju hoće li biti tako obzirom da od nadležnih institucija nitko neće mrdnuti lijevom obrvom. A cijela priča o iznosu koji je dobila udruga iz Livna je samo uvod u ukupnu priču o dodjeli sredstava u ovoj državi i nikoga se ne namjerava napadati a posebno optuživati nekoga bez dokaza.
Ali nije naodmet napomenuti i reći nešto u globalu, ne spominjući ničija imena niti ikakve institucije, a to nešto zna svaki normalan građanin ove države koji razmišlja svojom glavom. Svakakve organizacije i udruge postoje kojima je jedina svrha izvlačenje novca koji će kasnije biti odgovarajuće podijeljen. Neke udruge ili ustanove dodijeljen novac uistinu i upotrijebe za pravu svrhu. Recimo, postoje samostani i knjižnice u Hercegovini koje, kada dobiju za preuređenje ili obogaćivanje književnog fonda, to i naprave. Takav je bio slučaj sa knjižnicom u Grudama i to od sredstava pristiglih od Vlade RH. U tom slučaju sve u redu, prostor obnovljen i nadograđen, fond knjiga obogaćen.
No ima ih koji nemaju ni svrhu postojanja a kamoli da će nešto napraviti.
S druge strane, ako se dodijeljuju sredstva, i to 100 tisuća maraka za rekonstrukciju i sanaciju, red bi bio naglasiti od udruge i pogotovo bi bio red da javnost zna što se to rekonstruira i sanira.
Često se proračunska sredstva, baš kao i zapošljvanja u javna poduzeća ili smještanja u odbore javnih institucija, koriste za osobnu ili za korist neke stranke. Isto je kada novac nelogično usmjeren u nikakvu svrhu nekoliko osoba podijeli među sobom kao i kada određena stranka zaposli ili negdje smjesti masu ljudi od kojih sutra, od njih i njihovih obitelji, očekuje glasove kojima će pobijediti na slijedećim izborima. Sutra pobijediti na izborima da bi prekosutra opet mogli upravljati proračunskim sredstvima, davati ih udrugama kojima žele i koliko žele, a gdje će novci…
Sve je to prečesto i nažalost, među svim narodima ovoga svijeta u divljim uvjetima, dobro uhodana i svakodnevna pojava, kupovina i naplata.
Čudno je što se cijelokupna javnost, kada sazna za nešto slično, različito ponaša. Nezadovoljnici mrmljaju sebi u bradu, ravnodušni samo kažu nešto kao što je tu čudno i da je to normalno, par slobodnoumnih medija to objavi kao nešto što treba pokrenuti lavinu procesa, a relevantni čimbenici što bi trebali pokrenuti lavinu procesa odnosno nadležni državni organiostaju šuteći. Za nekoliko dana ćemo sve zaboraviti.
Sredstva koja se dodjeljuju unaprijed su određena i samo ih treba rasporediti. U Federaciji je nakon prošlih izbora i uspostave vlasti postojalo nezadovoljstvo o tome kako je hrvatska resorna ministrica dala malo sarajevskim ili bosanskim kulturnim institucijama, programima i manifestacijama, skresala im iznose a glavninu sredstava usmjerila u hercegovačke "provincijske" kulturne skupove. S druge strane, i ministrica i Hrvati stava su da su konačno dočekali da ih sljeduje dostojan dio sredstava a ne da sve ili velika većina ostane u Sarajevu. O planu i programu, kulturnoj vrijednosti projekata, značenju kulturnih manifestacija koje apliciraju za sredstva, manje se raspravljalo.
Ljudi što vole kulturu i umjetnost, sve bi podržali. Ali sigurno je da onima koji apliciraju za sredstva, nemaju istu vrijednost recimo, "Sarajevski dani poezije" u Bosni ili u Hercegovini. Niti u Sarajevu ili Bihaću. Kao što ni "Dani filma Mostar" nisu isto ocijenjeni u Bosni ili u Hercegovini od onih koji traže za sebe veća sredstva.Niti su isto cijenjeni u Mostaru ili Trebinju.
A ako su sredstva unaprijed određena i namijenjena, pogotovo ako se zna koliko će jedan narod i njegove institucije u BiH dobiti, onda je nelogično, s kulturnog aspekta, s aspekta izdavaštva i ukupnog značenja institucije, da jedan "Napredak" dobije mrvice koje će, naravno, sa zahvalom vratiti odnosno odbiti. Baš kao i samostan u Kraljevoj Sutjesci.
