Malo koje glasilo u BiH kontinuirano vrši propagandu koja sliči onoj iz starih komunistički vremena, kada su svi morali biti informirani o veličanstvenim ostvarenjima partije. Ta propagandna mašinerija svakodnevno izbacuje tekstove koji su unaprijed smišljena politika vladajuće partije HDZ-a.
Naravno, svaka novina ima pravo krojiti svoju uređivačku politiku, a osobno je pravo i izbor je građana hoće li kupiti i čitati te novine. Ono što svakodnevno prelistavanjem sadržaja Večernjeg lista, kako tiskanog tako i elektronskog, pada u oči, jeste što Ljubuški dobiva primat u odnosu na sve ostale općine i gradove u Federaciji BiH.
Zašto je tome tako?
Pomnijom analizom tekstova u Večernjaku, posebno nakon izlaska posebnog priloga Večernjeg lista u ponedjeljak 7.8.2017. godine, stječe se dojam da iza ovog "projekta" netko stoji. Taj netko očigledno zna što radi. Nije slučajno da u tom posebnom izdanju Večernjeg lista osvane Ljubuški glasnik. Čudno, jer nije dan općine, nije obilježavanje neke značajne godišnjice, a ni izbori nisu na vidiku. Na naslovnici Ljubuškog glasnika uljepšava se i kiti slika Ljubuškog, koja je nažalost uništena dugogodišnjom lošom politikom, a prijeti mu još veće masovnije iseljavanje u inozemstvo, investicija i radnih mjesta naprosto nema.
Sada je očigledno kako te činjenice treba medijski prešutjeti, staviti u drugi plan i tako neprestanim ponavljanjem o ljepotama Ljubuškog zaboraviti na tešku svakodnevnicu, koja će biti opet jednako teška kao i prije, nakon što se gastarbajteri nakon Velike Gospe opet "vrate svojim kućama". Opet nas čeka ružna jesen na praznim ulicama Ljubuškog.
Tvorci ove propagande očito su prepoznali kako je upravo u Ljubuškom stanje alarmantno, da se bliže opći izbori u BiH, te da opet treba osigurati pobjedu na izborima. Ono o čemu se ne piše zapravo ne postoji.
Tako u Ljubuškom glasniku možemo pročitati hvalospjeve da Ljubuški ima jednu sličnost s Karlovcem, a to je položaj u odnosu na sjecište putova. Možemo pročitati članak o Toniju Kraljeviću koji predviđa da će plaće svim proračunskim korisnicia rasti za 5,5%. Imamo članak o Fra Dariju Dodigu da je Samostan Humac svjedok vjere, vremena i kulture u simbiozi s gradom. Imamo članke o gradnji kina, hotela. Čak se pojavljuje test koji brendira Ljubuški s njegovih prepoznatljivih 20 simbola. Naravno tu je i neizostavan tekst o tome kako će Ljubuški postati grad, s fotografijom Ljubuškog načelnika Nevenka Barbarića i ministra financija Tonija Kraljevića. Dvojica Ljubušaka Zoran Tomić i Damir Boras nalaze na fotografiji koja aludira da su isti rektori najvećih visokoškolskih ustanova kod Hrvata. Na kraju neizostavan tekst Ljubuški - oaza Hercegovine profesora Bože Skoke.
Čitajući prednje bez kritičke analize stječe se dojam da je za sve ovo zaslužan HDZ Ljubuški, pogotovo njegove dvije ključne osobe, Nevenko Barbarić i Toni Kraljević. No, je li tome tako?
Treba ovaj put imati u vidu da iza uređivačke politike Večernjeg lista stoji dosta Ljubušaka,pa i ne čudi ovakav propagandni materijal.Bez obzira na to u pitanju je nešto drugo.Nešto što se hoće plasirati kao pozitivna priča sa uspjesima vladajuće partije HDZ BiH u Ljubuškom,nasuprot sasvim drugim činjenicama koje ruše naprijed nametnuti ideal ili kako oni kažu oazu.
Nigdje spomena o tome da zadnjih 15 godina nijedan veći investitor nije ušao u Ljubuški. Da je Ljubuški od prijeratnih 4.000 radnih mjesta u realnom sektoru spao na sadašnjih 1.800. Ljubuški jeste zbilja prirodno lijep kraj, s predivnom rijekom Trebižat, njenim predivnim vodopadima Kravicom i Koćušom, s bogatom kulturno-povijesnom baštinom. Te stvari nisu zasluga vladajuće partije, to nam je jednostavno ljepota od Boga dana. To se ipak koristi u marketinško-propagandne svrhe kao da početak i kraj Ljubuškog počinje s Nevenkom Barbarićem i Tonijom Kraljevićem.
Zašto se nisu potrudili da ovu propagadnu priču završe, jer svima nama je dosta priče o kinu kojemu samo radovi na fasadi traju više od godinu dana. Pitanje je uopće tko će i kada gledati film u ljubuškom kinu.
Zašto dvojica vladajućih moćnika nešto ne urade u svezi dolaska investicija, zaustavljanja iseljavanja, plasmana poljoprivrednih proizvoda itd? Tko to uradi može reći kako voli Ljubuški i kako je učinio nešto hvale vrijedno za svoj kraj.
Zašto se dvojica moćnika Ljubuškog, Nevenko Barbarić i Toni Kraljević ne pozabave kriminalom koji je zahvatio sve pore u općini Ljubuški? Zašto oni ne povedu brigu o seljacima i radnicima, onim nezaposlenima kako sa srednjom stručnom spremom tako i onima s visokoškolskom naobrazbom. Zavodi zapošjlavanja su puni takvih, a o tome Večernji list i Ljubuški glasnik ne pišu.
To su teme koje su goruće i svi mi skupa se sa tim moramo suočiti i pozabaviti. To treba rješavati, da nam ljudi ne odlaze u Njemačku,da svake godine u isto vrijeme ne slušamo priče naših gastarbajetra kako su u Njemačkoj pronašli posao i uređen sustav, te kako s ne kane više vraćati. To je tužno i ta priča se svakodnevno ovih vrelih ljetnih mjeseci može čuti iz njihovih usta. Oni nisu otišli na bauštelu iz ljubavi, nego iz gorke potrebe sebi i obitelji priskrbiti normalan život. Ovdje ga mnogi nažalost nisu mogli dobiti, zato su otišli. Ovdje nisu bili prepoznati jer nisu imali partijsku knjižicu. Nisu bili podobni.
Kititi se tuđim perjem, prirodnim ljepotama koje nam je Bog dao, povijesnom i kulturnom baštinom i ostavštinom koju smo sada uništili, mogu samo oni koji nemaju znanja, volje, htjenja i dobre namjere napraviti dobro društvo jednako za sve ljude, ne dijeleći ih na one koji su u partiji i one koji to nisu. Bez društva znanja i rada samo tonemo iz dana u dan, iz godine u godinu, gubeći se u lijepim riječima propagandne mašinerije koja pokušava stvoriti sliku raja bez pokrića.
