Putovali zajedno medvjed i skakavac. Medvjed je vodio jedno svoje mlado, a skakavac troje. Našli se na svom putu u jednom tjesnacu koji je bio pregradjen suvozidom.
Medvjed je upirao svom svojom snagom u nazidano kamenje, ali nije ga mogao srušiti. Zid je bio visok, nije mogao skidati kamenje s njega. Svako potkopavanje donosilo je opasnost rušenja zida na njega i skakavca i njihovu djecu.
Medvjed je bio očajan. Osjećao se kao netko od koga se očekuje da sruši zid, a nije mogao.
Skakavac je zaključio kako se može preći samo skokom preko visoko nazidanog suvozida.
Dugo je razmišljao kako pomoći medvjedu. On je zahvaljujući prirodnim predispozicijama mogao preskočiti suvozid noseći svih svojih troje na sebi.
Ili skočiti više puta prenoseći jedno po jedno mlado.
Nažalost medvjed to nije mogao.
Skakavac je već bio na rubu snaga, ponestalo i hrane i vode.
Morao je odlučiti. Skočiti preko dok jos može, ili ostati s medvjedom da vide šta im sudbina sprema.
Zapravo, nisu znali ni šta ih čeka s druge strane. Možda bolje, možda gore.
Zajedno su se osjećali sigurniji i jači, ali došao je trenutak kada bi morali poduzeti nešto što počinje razdvajanjem.
Dok nije oslabio da ne može skočiti, skakavac se oprosti s medvjedom i skoči na vrh zida.
Ono što je odmah vidio bilo je da je suvozid zapravo grudina.
Gomila kamenja natrpana u tjesnac.
On nije mogao gurnuti ni kamenčic. Mogao je samo krenuti dalje tražiti pomoć.
Obećao je medvjedu kako ga neće zaboraviti.
Odskakao je dalje. Ubrzo je došao do mjesta gdje je živjelo i radilo mnogo raznih životinjskih vrsta. Odmah su ga primili u skupinu, pomogli da se smjesti i okrijepi i dali alat kojim će raditi. Dobro im je došao zbog toga što je mogao skočiti visoko.
Bilo je težih i lakših dana. Skakavac se poprilično uklopio.
Čim bi stigao, odskakao bi do medvjeda vidjeti kako je i odnese mu vode i hrane. Bilo je to vrlo malo za medine potrebe. Angažirao je djecu. Ona su više puta dnevno nosila ponešto medi i on je preživljavao, naravno i njegovo mladunče.
Međutim, sve to iscrpljivalo je likove ove priče. Medo je kopnio unatoč velikoj snazi. Gledao mladunče kako propada. Skakavci su bili iscrpljeni od mnogo truda i još vidjeli da medvjedu i medvjediću nije dobro, što ih je jako rastuživalo.
Skakavac je novim poznanicima kazao kako s druge strane hrpe kamenja ima snažnog i vrijednog prijatelja koji treba pomoć, te kad bi prešao k njima bi mogao i on pomoći.
Oni su zaključili kako nisu svi skupa u stanju ukloniti kamenje, i dali su svoja mišljenja kako se može to riješiti dobro za sve.
Skakavac je prenio sve to medvjedu.
Sutra... sutra se u ranu zoru zatresla zemlja...
Šta je dalje bilo, odlučit ćemo mi. ovisno o tome tko kako shvati ovu priču. Ovisno o tome tko bude imao koliko srca i snage za uklanjanje kamenja s puta koji dijeli medu i skakavce, u domovini i dijaspori.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.
