Večernji sastanak pod pokroviteljstvom visokih dužnosnika Europske unije i međunarodne zajednicu koji se održao u četvrtak u Sarajevu gdje su predstavnici najznačajnijih političkih stranaka u BiH pokušavali jalovo usuglasiti barem nešto od spornih pitanja koji se vezuju za Izborni zakon BiH, zasjenjen je otkrićem dokumenta u vidu radnog materijala koji je iscurio iz Središnjeg izbornog povjerenstva BiH (SIP BiH).
O dokumentu koji je svijetlo dana ugledao u dvije gotovo identične verzije s razlikom u jednom članu, a koji su u posjedu Dnevnog lista, Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine imalo je ovih dana namjeru raspravljati. Dokumenti se tiče nove raspodjele broja zastupnika iz federalnih županija u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine, a na osnovu popisa stanovništva iz 2013. godine. Središnje izborno povjerenstvo u radnom materijalu, pripremljenom za raspravu, predvidjelo je novi brojčani raspored mandata iz županija s odgovarajućom nacionalnom strukturom.
Raspored zastupnika po županijama
Unsko-sanska županija bi po tom prijedlogu dala 7 zastupnika, od čega 3 iz reda bošnjačkog, tri iz reda srpskog, i jedan iz reda Ostalih. Iz Posavske županije bi se birao samo jedan zastupnik i to iz reda hrvatskog naroda. Iz Tuzlanske županije u federalni Dom naroda išlo bi 9 zastupnika, uključujući 5 Bošnjaka, dva Srbina i dva iz reda Ostalih. Iz Zeničko-dobojske županije bi se biralo 7 zastupnika – četiri Bošnjaka, jedan Hrvat, jedan Srbin i jedan Ostali. Iz Bosansko –podrinjske županije u materijalu SIP-a nema određenog broja zastupnika. Srednjobosanska županija bi u Dom naroda FBiH davala pet zastupnika, od čega bi jedan bio Bošnjak, a četiri Hrvata. Iz Hercegovačko-neretvanske županije bi se biralo sedam zastupnika, pet Hrvata i dva Srbina. Iz Zapadnohercegovačke županije birala bi se četiri zastupnika hrvatske nacionalnosti. Iz Županije Sarajevo bi bilo izabrano 12 zastupnika, a nacionalna struktura bi bila četiri Bošnjaka, pet Srba i tri Ostala. Livanjska županija bi dala šest zastupnika, dva Hrvata i četiri Srbina.
Druga inačica razlikuje se samo u ostalim članovima projicirane odluke koji se odnose na načine implementacije ovog procesa, dok su brojevi po županijama identični.
Uporište za ovakvu odluku SIP-a nalaze se u njihovoj obavezi da nakon svakog popisa stanovništva u skladu s rezultatima vrše preinake nacionalne strukture zastupnika u federalni Dom naroda. Predsjednica Središnjeg izbornog povjerenstva Irena Hadžiabdić jučer je izričito rekla da se izbori 2018. godine moraju provesti po popisu stanovništva iz 2013. godine. Nakon te izjave, jasno je da SIP uistinu namjeravao barem na raspravu staviti ovakav materijal.
Međutim, mnogi smatraju da to i nije tako jer se pozivaju na Aneks VII Ustava BiH u kojem se govori o tome da mora postojati odluka Parlamenta BiH koja će reći da je taj aneks i proveden. Odnosno, pojednostavljeno rečeno, povratak prognanog stanovništva bi morao biti proglašen završenim, a takva odluka Parlamenta BiH još uvijek ne postoji niti postoje izgledi da ona bude usvojena. Sve do tada, po ovom tumačenju SIP bi trebao primjenjivati kao osnovu popis iz 1991. godine.
No, ako ostavimo po strani političke i pravne zavrzlame koje će neminovno proizvesti pojava ovog dokumenta u javnosti i ako se pozabavimo samim brojevima iz spornog materijala te ih usporedimo s popisom stanovništva koji je u BiH proveden upravo 2013. godine doći će se do niza zaključaka koji čini upitnim njegovu usklađenost i s tim popisom.
Čudni omjeri
Naime, u radnom materijalu SIP-a, ukoliko se isti pažljivo analizira uočava se niz nelogičnosti za koje će mnogi reći da nisu slučajni i da idu na ruku zahtjevima HDZ-a BiH, čiji je navodno plan, upravo preko Središnjeg izbornog povjerenstva ‘na mala vrata’ unijeti promjene u Izborni zakon.
Naime, evidentno je da se izbor Hrvata u federalni Dom naroda sužava na teritorij, odnosno one županije koje pod ekskluzivnom kontrolom HDZ-a BiH. Pri tome, ogroman broj Hrvata koji ne žive u tim prostorima koji su svedeni na dvije, tri ili maksimalno četiri županije, po ovom prijedlogu ne bi mogli biti izabrani u Dom naroda Federacije BiH.
Tako npr. nijedan od 47 tisuća Hrvata koji po popisu stanovništva iz 2013. godine žive u Unsko-sanskoj, Sarajevskoj i Tuzlanskoj županiji ne bi imao pravo biti izabran u Dom naroda Federacije BiH. Da apsurd bude veći, po istom prijedlogu 118 tisuća Hrvata koji žive u samo jednoj županiji, onoj Hercegovačko-neretvanskoj izabarali bi 5 zastupnika u Dom naroda FBiH, a 123 tisuće Hrvata koji žive u šest županija u Bosni mogli bi izabrati samo 2 zastupnika. Sama Zapadnohercegovačka županija sa s 93 tisuće Hrvata po popisu iz 2013.g., odakle bi se birala 4 zastupnika, davala bi duplo više hrvatskih zastupnika nego šest županija u Bosni u kojima je po popisu živi 123 tisuće Hrvata. Na takav način bi više od polovice Kluba hrvatskog naroda u Domu naroda bila popunjena iz samo dvije županije u kojoj eksluzivnu vlast ima upravo HDZ BiH. Također, nijedan od 23.592 Hrvata iz Tuzlanske županije, niti ijedan od 17.520 Hrvata u sarajevskoj županiji ne bi mogao biti član Doma naroda, niti bi imali svog predstavnika. Tako bi, primjerice i glas samog kardinala Puljića u ovom kontekstu bio potpuno beznačajan i prekrižen, a kad bi se kojim slučajem odlučio kandidirati sa svoje sarajevske adrese, čak kada bi bio izabran u skupštinu Sarajevske županije, on ne bi imao pravo biti izabran u Dom naroda FBiH. Zanimljiv je i podatak da bi Zapadnohercegovačka županija (93 tisuće Hrvata po popisu iz 2013.) po ovom prijedlogu imala četiri predstavnika u Domu naroda, a da bi Hrvati iz Zeničko-dobojske županije gdje po zadnjem popisu živi njih 44.819 mogli izabrati samo jednog.
Vlast iz dvije županije
Zaista, kada se na ovaj način proanaliziraju brojevi iz radnog materijala Središnjeg izbornog povjerenstva, lako je zaključiti da bi nova pravila uveliko odgovarala HDZ-u BiH, jer bi faktički iz samo dvije županije u kojoj su neprikosnovena vlast osigurali poptunu kontrolu nad procesima u Federaciji BiH. Faktički, zbog uloge Doma naroda FBiH pri formiranju vlasti HDZ bi izbornom pobjedom u dvije županije (ZHŽ i HNŽ) izabrao 9 zastupnika od 17 koliko ih se nalazi u Domu naroda FBiH. Onih 285 000 Hrvata koji žive u ostalim županijama ne bi imali gotovo nikakvu težinu pri formiranju vlasti.
Osim ovih brojeva vezanih za Hrvate, niz je i drugih nelogičnosti. Zanimljivo je npr. da po ovom materijalu Hercegovačko-neretvanska županija u Dom naroda ne bi poslala nijednog Bošnjaka (92.000 po popisu iz 2013.g.), a iz Livanjske županije gdje živi 64.000 Hrvata i 10.000 Srba u Dom naroda FBiH bi bila izabrana dva Hrvata i četvero Srba. Nelogično je da također, da se iz Sarajeva bira 5 Srba (oko 13 tisuća po popisu), a nijedan Hrvat (17 tisuća po popisu). Štoviše iz Sarajeva bi 13 tisuća Srba dalo 5 zastupnika, a 345 tisuća Bošnjaka u Dom naroda bi poslalo samo četvoricu zastupnika.
Kada se svi ovi brojevi, kojih usput rečeno ima još mnogo za usporedbu, malo dublje proanaliziraju, bez obzira što govorili iz Središnjeg izbornog povjerenstva, nije čudno što mnogi smatraju da je ovaj dokument proizvod određenih političkih kuhinja i 'tajnih' sastanaka kojima je cilj daljna destabilizacija političkih prilika u Bosni i Hercegovini, a ujedno se otvara i nova tema oko koje će se i dalje lomiti i prebrojavati nacionalna koplja.
