Dominantan je dojam u političkim i analitičkim krugovima kako Dragan Čović i njegov HDZ BiH jedini u tri nacionalna etnosa nemaju ozbiljnu političku alternativu i njegov pokrpani stranački brod plovi bez turbulencija i komotno čeka parlamentarne izbore u listopadu ove godine.
Naspram Čovićeve, naizgled homogenizirane i disciplinirane vojske, u bošnjačkom i srpskom dvorištu odavno je započeo istrebljujući sukob u kojem se tek naziru one najprljavije metode. Koliko god se doimalo kako je na hrvatskom dijelu političke pozornice sve monotono i dosadno jednako tako je nedvojbeno da su nezadovljstvo i zasićenost Hrvata nevjerodostojnom i nedorečenom polititikom HDZ-a BiH na vrhuncu. Ljudima je na vrh glave ispraznih obećanja, slatkih riječi, uglađenoga šminkanja i samoljubivoga slikanja, lažnih europskih vrijednosti, dok trećoredi mladeži odlazi u europske zemlje, a zemlja se davi pod kriminalom i korupcijom.
Zatišje oporbe
Međutim, taj prostor još uvijek ne uzurpiraju ostali hrvatski političari, intelektualci i masa nezadovoljnih ljudi kako bi pokušali konačno nešto ozbiljno mjenjati. Prije nekoliko mjeseci pojavile su se naznake mogućeg alternativnog bloka kroz partnerstvo HDZ-a 1990 i Hrvatske stranke BiH, no i dalje je neizvjesno hoće li do toga doći. Obje su stranke najavljivale stvaranje alternative, no još uvijek nije posve jasno hoće li se formirati neki blok kontra Čovićevog HDZ-a BiH, kako bi eventualno mogao izgledati i što bi ponudio biračima drugačije od HDZ-a BiH, koji od izbora do izbora uglavnom ponavlja iste floskule.
Na realciji Skopljaković-Cvitanović trenutačno vlada zatišje. Kako saznajemo tek se sporadično čuju ili vide uglavnom preko posrednika i redovito preko Mije Perkunića, potpredsjednika HDZ-a 1990. U pojedinim županijama lokalna stranačka vodstva održavaju kontakte i iz toga se može isčitati da bi ipak moglo doći do nekog oblika suradnje. Problem bi mogao nastati jer je predsjednik HS-a Božo Skopljaković navodno koaliciju uvjetovao izlaskom HDZ-a 1990 iz HNS-a, što se zasada nije ostvarilo i upitno je hoće li. Skopljaković se prebacio na lokalne terene poput Središnje Bosne i Zeničko dobojske županje gdje pokušava sklopiti hrvatski oporbeni blok.
Ipak, da bi taj proces uspio ključno je da predsjednici HS-a i HDZ-a 1990, Božo Skopljaković i Ilija Cvitanović jasno otvore razgovore o mogućoj alternativi dominantnom HDZ-u BiH.
Ponestaje vremena
Do raspisivanja izbora su preostala dva mjeseca i spomenuti dvojac nema puno vremena za razmišljanje. U protivnom, već na jesen Dragan Čović može početi proslavljati izbornu pobjedu, premda je i njegova stranka itekako ranjiva i nije sve tako idilično u stožernoj stranci kako se čini ili kako se stvara dojam u 'poklopnjenom' javnom prostoru.
Žestoki obračuni u Županijskom odboru HDZ-a BiH u Središnjoj Bosni, ili u Livnu pa u gradskom odboru u Mostaru ili u općinskoj organizaciji u Žepču, dokaz su da u stožernoj stranci ne vladaju jedinstvo i idila nego samo čvrsta despotova ruka. Sastavljanje kandidatskih lista mogli bi ogolit baruštinu u toj stranci. Ali, oporba je zasada anemična. Misle li ozbiljnije uzdrmati stožernikovu stranku Skopljaković i Cvitanović bi trebali već sada imati spreman kontraodgovor i trezveno, na realnim osnovama razmišljati o ključnim potezima.
