Crvenkapica: "Dobar dan. Vuče, vuče, zašto su ti tako velike oči?"
Vuk: "Moram vidjet mala, tko hoće, a tko neće na izbore doći."
Crvenkapica: "A reci mi, zašto su ti tako veliki zubi?"
Vuk: "E, da se nitko ne usudi da me poljubi. Opasan sam, sa mnom nema šale. Guram sve na putu, ribe velike i male"
Crvenkapica: "A reci mi vuče, zašto su ti ruke tako velike i snažne?"
Vuk: "E, vidiš mala, s njima grlim ljude meni važne. Nije lako na vlast doći, ni na njoj ostati. Neka mi Bog prosti, ali trebam ljude da čuvaju mi kosti."
Crvenkapica: "Dobro, hajde još mi reci, čemu toliki nos?"
Vuk: "E, da nanjušim lovu neku, inače sam bos."
Crvenkapica: "Sad sam već radoznala jako, zašto su ti i uši povelike tako?"
Vuk: "Pa kako će, dijete drago, na drugo izaći, ono što na prvo treba ući. Tako meni ništa ne ostane u glavi, narod priča, a ja slavim šta se meni slavi."
Crvenkapica: "Dobro vuče, sve je jasno, pun si sebe, slave, novca... Tebi nitko niš' ne može, bojiš li se barem lovca?"
Vuk: "Kakvog lovca, šta je tebi? To su priče za djecu malu. Ja sam lovce, više manje, sve poslao u ilegalu. Ima ih sada posvuda, širom ovog lijepog svijeta, ima nesto i pod zemljom, meni nitko tu ne smeta.
Ja se samo malo bojim, ali nemoj nikom reći, Interneta i moći mu da istine širi riječi.
Al' još malo meni treba i tome se u kraj stane. Rade za me vrijedni ljudi, na riječ odmah dvije lane!!!
Nego mala, idi dalje, pojesti te sada neću, nosi te kolače baki.
Od ove priče teške, moram i ja poći tamo gdje car ide pješke"...
