Nas zaboravljene branitelje ništa više ne može iznenaditi. Prije nekoliko dana pozvala me jedna ugledna osoba ukazati na borbu majke i njene djece za dobivanjem prava iz Domovinskog rata njihovog muža i oca, koji je preminuo prije nekoliko godina.
Općina Ljubuski i općinska Služba za branitelje, umjesto pomoći majci i djeci u ostvarenju prava što slijede iz sudjelovanja u Domovinskom ratu njihova oca i muža, nisu se samo oglušili na zahtjev, nego su krivotvorenjem dokumentacije i privremeno spriječili ostvarenje njihovih prava. Sjedim i gledam u dokumente i ne mogu vjerovati što je taj općinski "službenik" napravio.
Krivotvorio je dokumente!
Za ovu brojnu obitelj založili su se mnogi. Kod "službenika" je bio i fratar iz samostana na Humcu. Pitao ga je zašto je ovo urađeno, ali "službenik" nije ispravljao nepravdu. Zbog pisanja ovih redaka, bez da sam obavijestio obitelj koja bije svoju bitku, imena neću objavljivati. Nitko nikada na ovu nepravdu nije reagirao, pa ni načelnik općine. U HDZ Ljubuški su znali kako je samohranoj majci teško bez zaposlenja. Niti zahtjevi da ju se uposli kao čistačicu u osnovnoj školi nisu uslišeni. Zaposlena je druga osoba, prema stranačkoj odluci, kojoj posao nije potrebniji nego ovoj obitelji.
Pa neka mi netko sada kaže koja je razlika između ondašnje i sadašnje "narodne vlasti"? Oni su jednaki jaje jajetu. Njihov je interes njihova kasta. Tegle samo sebi, domoljublje im je laž, pravda im je strana, a moral pod stopalom.
Zašto smo se mi zaboravljeni branitelji borili? Sigurno nismo za ovog "službenika" i njemu slične, i sada kad se borimo za prava prema zaslugama mi smo ljudi koje se ocrnjuje, a dok njihovi obrazi ne mogu biti crnji. Kao i ovog "službenika" koji je 1979. godine potpisao vjernost komunističkoj partiji, a danas u prvim redovima HDZ-a pokazuje srce puno hrvatstva.
