Političari su svugdje isti, obećat će da će sagraditi most i ondje gdje rijeka ne prolazi
, poznata je izjava Nikite Hruščova, ali bh. (kvazi)elite idu korak dalje – od friziranja statistike, do nevidljivih autocesta ili elektrana.
U izbornoj godini u Bosni i Hercegovini tradicionalno sve staje osim "pljuvanja i blaćenja" političkih protivnika, pa tako i ono malo pozitivnih ekonomskih rezultata "pada u vodu" što je jasno iz posljednjeg izvješća Europske komisije o napretku BiH te ocjena drugih međunarodnih institucija. Komisija upozorava kako su u 2017. godine reforme stale dok primjerice iz agencije za ocjenu kreditnog rejtinga "Standard & Poor's" vrlo jasno upozoravaju na realnu opasnost "prelijevanje vanjskog duga", odnosni da ćemo zapasti u situaciju da nam kreditni rejting pada, nećemo moći posuđivati dovoljno novca, a kamatne stope na uzeti novac će rasti.
U toj situaciji dolazimo do nemogućnosti otplate duga, politička nestabilnost ionako je otjerala sve potencijalne investitore (tko će ulagati u državu u kojoj je najčešće spominjana riječ rat), ekonomija dodatno propada i dolazimo do "grčkog scenarija".
Statističke makinacije
S obzirom kako znamo da bh. "stručnjaci" i ne znaju drugačije funkcionirati do zaduživati se kako bi krpali velike "proračunske rupe", jasno je kako niti znaju niti žele znati na koji način "iščupati posrnulu bh. ekonomiju iz blata".
Međutim, zato su svjetski prvaci u obećanjima i na daleko poznatim izjavama pa smo se u ovom mandatu naslušali izjava kako se radi na izgradnji autocesta i drugih infrastrukturnih objekata samo građani to ne vide. Za podatke koje daju službene institucije, a koji političarima ne odgovaraju, kažu da ih u plasiraju depresivni ljudi. Godišnje iz zemlje ide tek par tisuća ljudi i to nije veliki problem…
Kako bi i domaćoj i inozemnoj javnosti "zamaglili oči" dosjetili su se brojnih statističkih makinacija koje su navodno dokaz velebnih ekonomskih postignuća. Primjerice, prelaskom mjerenja novozaposlenih na podatke porezne uprave dolazimo do situacije da se obrtnici koji zarađuju par stotina maraka računaju kao radno mjesto, poljoprivrednici koji su bili prisiljeni da se registriraju u poreznu upravu kako bi primili poticaje također se računaju kao novo radno mjesto. Vlasti su sa zavoda za zapošljavanje skidali osobe koje su jednokratno zaradile 208 maraka. Tu je naravno i "vojska ljudi" koji su u posljednje četiri godine napustili ovu zemlju, ali za njih su vlasti u pravu kada je u pitanju zapošljavanje – politika bh. vlasti sve ih je zaposlila ali u Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj… Naravno, u novo zaposlene treba ubrojiti i čitav niz uhljeba koje su "proračunski domoljubi" u ovom mandatu "polegli na državne jasle".
Užas zvani BiH
Sve analize uglednih svjetskih agencija ukazuju da smo u samom svjetskom vrhu po nezaposlenosti. Tako su nedavno prezentirani podaci Trading Economics po kojem smo po nezaposlenosti najgori u Europi dok na svjetskoj rang listi zauzimamo visoko drugo mjesto, odmah iza Konga čija stopa nezaposlenosti iznosi 46,10 posto.
Osim visoke nezaposlenosti, u BiH imamo i fenomen visoke neaktivnosti na tržištu rada, odnosno visok je postotak nezaposlenih koji su na zavodima za zapošljavanje, ali ne traže aktivno posao tj. ne javljaju se svakodnevno poslodavcima na natječaje ili kroz poslovne ponude za posao. Prema nekim podacima, BiH je druga u svijetu po neaktivnosti stanovništva na tržištu rada. Prema podacima Svjetske banke iz 2017. godine, nezaposlenost mladih u BiH je 67,5 posto, što svrstava BiH kao prvu u svijetu po nezaposlenosti mladih. Naime, nezaposlenost mladih je više izražena nego opća nezaposlenost. Zbog svega toga nikoga i ne čudi masovni iseljavanje i podaci koji govore da čak 77 posto mladih osobe žele napustiti zemlju.
CCI je u svom izvješću "Stanje nacije 2017" pratio više od 60 indikatora i učinaka (ne)provedbe Reformske agende pa je vrlo teško izdvojiti neki kao najgori ali možda su najjadniji od svih jadnih podataka velebnih rezultata vlasti da dvije trećine umirovljenika prima mirovinu manju od 330 maraka i živi u apsolutnom siromaštvu, a 73 posto radnika živi u relativnom siromaštvu jer imaju plaće ispod 800 maraka.
Svemu dodajmo kako prosječna plaća u BiH pokriva manje od 50 posto potrošačke košarice za četveročlanu obitelj, koja se kreće između 1.900 i dvije tisuće maraka, što samo po sebi dovoljno govori o životnom standardu.
Dakle, vjerojatno će vlasti ogromnom broju građana koji "plešu na rubu siromaštva" ili su duboko u njemu kazati kako je njima zapravo dobro, ali to ne vide. Jer i što će im hrana i piće pored izlizanih stranačkih parola, rigidnog nacionalizma, a i oči će im se zacakliti kada vide automobile, zrakoplove i helikoptere kojima se vozaju njihovi lideri jer to su do sada mogli gledati samo na filmovima o James Bondu.
Zemlja u kojoj su već poodavno kontejneri postali grana gospodarstva zahvaljujući kojoj ljudi preživljavaju, političari samo što izravno građanima ne kažu kako je bolje pasTI travu u ovoj "najljepšoj zemlji na svijetu", a ne da negdje drugdje žive život dostojan ljudskog bića, u kojoj elite vladaju na temelju patroniziranja i straha, nikakvu budućnost nema pa se može samo na sve dodati poznati grafit "tko zadnji izađe nek' ugasi svjetlo".
