Nakon 25 godina na Drenovcu u Kadića Dubravi okupiše se Ljubuški tenkisti. Nekoliko njih uz veliko žaljenje nije bilo u mogućnosti nazočiti skupu. Kroz priče, zgode i nezgoda svih smo se prisjetili pa je i dojam bio da smo svi na okupu.
Po samom dolasku odali smo počast poginulim braniteljima kod spomen križa u Boljunima.
U Kadića Dubravi dočekani smo dobrodošlicom otvorena srca našeg domaćina Vidoje Šutala sa suprugom Janjom i sinom Ivanom. Ostali smo zapanjeni činjenicom da nas je gotovo sve prepoznao, imenom ili prezimenom. Upravo Vidoje i njegova supruga su, na žalost, i jedini stanovnici Kadića Dubrave.
Teško je bilo sakriti emocije kada se vratite nakon 25 godina i vidite iste ljude, istu kuću, kao da je vrijeme ovdje stalo. Misli su lutale a sjećanja nekontrolirano dolazila kao po nekoj traci.
Nedaleko od kuće na mjestu pogibije uz molitvu i svijeću odali smo počast poginulom branitelju Peri Bebeku. Na žalost, uz sva dobra sjećanja dolaze i mnoga žalosna, pogibije i ranjavanja kolega sa kojima ste do maločas uz smijeh i razgovor kratili vrijeme.
U moru zelenila koje smo odmah zapazili, iznenadila nas je tišina, koje se nitko od nas ne sjeća na ovome mjestu. Nakon kratkog obilaska kod naših domaćina uz prigodan ručak, priču i smijeh, nastavili smo druženje do večernjih sati.
Uz pozdrave i obećanje da ćemo svako doći u još većem broju rastali smo se od Vidojine obitelji.
Pri povratku posjetili smo dobro poznata mjesta ljubuškim braniteljima. Uz dvojku i trojku spustismo se na četvorku, odakle puca pogled na zloglasnu peticu, svima dobro poznatu. Tu je i pogled na Veliš sa kojeg su nas redovito častili neprijateljski vojnici. U sami mrak napuštamo položaje na Drenovcu, gdje nas ispraćaju upozorenja sa oznakama minskih polja.
Ljubuški tenkovski vod osnovan je 19.12.1992 god. pri 4. Brigadi HVO-a "Stjepana Radića" Ljubuški, da bi kasnije prerastao u samostalnu tenkovsku satniju. Djelovao je gotovo na svim ratištima od Drenovca - Kupresa – Uskoplja. Godine 1994. djelovali su u sklopu Druge Gardijske Brigade HVO-a.
Nažalost, poginuli su Ilija Bebek i Živko Brkić, dok je šest tenkista ranjeno, a nedavno nas je iznenadnom smrću napustio Ivan Loboja. S nama su.
