Usprkos miniranju u ratu u Bosni i Hercegovini 1993. godine i činjenici da je više od desetljeća bila bez krova, džamija Ali-bega Kapetanovića je ipak ostala i opstala više od jednog i po stoljeća kao svjedok prisustva Bošnjaka-muslimana na prostorima zapadne Hercegovine.
A, džamija Ali-bega Kapetanovića je smještena na prostoru specifikuma. Samo jedna od posebnosti te džamije je što je ona najzapadnija u tom dijelu Bosne i Hercegovine, zapadne Hercegovine, prema Hrvatskoj, i što se nalazi u mjestu Vitina, udaljenom desetak kilometara od Ljubuškog, posljednjem naselju u kojem i sada žive u manjem broju Bošnjaci-muslimani kao domicilno stanovništvo.
Hadži Šemso ef. Germić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški, kaže kako se među posebnostima džamije Ali-bega Kapetanovića ističu još dva detalja.
To je zbog njene posebne arhitektonske gradnje, što naglašavaju i arhitekti, ljudi koji se bolje razumiju u te stvari i posebnosti njene munare koja se nalazi u dvorištu sa kamenim stepenicama kao i šerefom ozidanim kamenom u dvorištu
, navode efendija Germić.
I, doista, malo gdje se može vidjeti munara kao što je u džamiji Ali-bega Kapetanovića u Vitini. Kamena munara sagrađena je oko pet metara sjeverno od sofa. Do ulaza u nju vodi od zemlje 13 kamenih stepenica. Munara ima ulaz i pet prozorčića.
To je jedna od tih posebnosti džamije Ali-bega Kapetanovića. A, druga jeste što se kompletan ovaj prostor od Mostara, desnog dijela rijeke Neretve naziva Bekija, a to je zaostatak od Imotskog kadiluka. U vremenu povlačenja Osmanskog dijela carstva sa prostora Krajine u Hrvatskoj, sjedište kadiluka je bilo smješteno u Ljubuški. Tako je Ljubuški bio, administrativno, sudsko i svako drugo središte zapadnog dijela Hercegovine. Da paradoks bude veći, Ljubuški je tada bio jedini grad u zapadnoj Hercegovini, a tek sada treba da ponovo dobije taj status, iako je to, eto, bio već prije stoljeće i prije toga, i to opet na ovu posebnost kulturno-istorijskog naslijeđa
, kaže efendija Germić.
Džamiju u Vitini izgradio je Ali-beg Kapetanović, sin posljednjeg ljubuškog kapetana Sulejman-bega, između 1856. i 1858. godine. Džamija je oštećena u ratu 1993. godine, a obnovljena 2010. godine uz pomoć veleposlanstava Njemačke, Katara i Turske.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je na sjednici od 4. do 11. rujna 2006. godine graditeljsku cjelinu džamije Ali-bega Kapetanovića proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Svakako jedna od tih posebnosti džamije je i da je prvi put nakon što je porušena, vratilo se, odnosno došlo je vrijeme da se ta džamija obnovi. Kad god se desilo da je negdje džamija ili bošnjačko-muslimansko stanovništvo pomjereno se tog prostora, uglavnom su zatirani tragovi njihovog postojanja, njihove egzistencije. Upravo iz tog razloga bih istakao posebnost džamije Ali-bega Kapetanovića, što je ona nakon rata i njenog minaranja 1993. s namjerom da se zatru tragovi postojanja i egzistiranja Bošnjaka-muslimana na tom prostoru, obnovljena. Uspjeli smo da je obnovimo, tako da je i to jedna od tih posebnosti te džamije
, navodi ef. Germić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški.
A, s tih prostora, iz Vitine, vode porijeklo, kaže ef. Germić, mnogi poznati bošnjački i politički i humanitarni radnici. Pored same džamije, između ostalog, nalazi se i kuća Mehmed-bega Kapatenovića Ljubušaka. On se bavio književnim radom, a 1891. godine pokrenuo je list "Bošnjak", a u dva navrata je bio i gradonačelnik Sarajeva.
Vitina je, naglašava efendija Germić, prelijepo mjesto s izvorom rijeke Vrioštice s desne strane, iznad džamije Ali-bega Kapetanovića. Tu je i sada u ruševnom stanju, čuveni i poznati dvorac Kapetanovića, koji se nalazio na samom ulazu u Vitinu.
