U prvim godinama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na političkoj sceni istakla su se dva bošnjačka prvaka, Ibrahim ef. Maglajlić i Dr Mehmed Spaho - lideri bošnjačke političke stranke Jugoslavenska muslimanska organizacija. Ibrahim ef. Maglajlić rođen je u Banja Luci 1861. godine.
Osnovnu školu i medresu završio je u rodnom gradu, islamsko teološke i šerijatske studije u Carigradu. Od 1887. godine bio je u rodnom gradu upravnik Fejzija medrese i ruždije. od 1914. godine okružni muftija u Tuzli do kraja drugog svjetskog rata. U toku 1919. godine osnovao je političku stranku pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija i bio njen prvi predsjednik. Poslije rascjepa u stranci 1922. godine osnovao je novu političku organizaciju koja na prvim narednim izborima nije osvojila ni jedan poslanički mandat. Od 1925. do 1929. godine bio je banjalučki muftija, a od 1930. do 1936. godine na položaju reis-l-uleme. Umro je u Banja Luci 1936. godine.
Ibrahim ef. Maglajlić bio je prorežimski orijentiran političar, odan vladi u Beogradu. Iako vrlo učen i ugledan, u političkoj karijeri nije postigao značajniji uspjeh. Dr Mehmed Spaho je rođen je u Sarajevu 1883. godine u alimskoj porodici. Njegov otac Hasan ef. bio je vrlo učen kadija i pisac, majka Fatima iz ugledne sarajevske porodice Bičakčića. Osnovno školovanje i gimnaziju završio je u Sarajevu, pravni fakultet u Beču 1906. godine. U toku 1908. godine promoviran je u doktora pravnih nauka poslije odbrane disertacije Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini. Izborom za narodnog poslanika u sarajevskom i tuzlanskom okrugu stupio je u politički život. Bio je predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije ministar u šest vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u periodu od 1922. do 1939. godine.
Bošnjaci ga smatraju jednim od svojih najvećih političara u 20. stoljeću. Iznenadnom smrću dr Mehmeda Spahe u Beogradu 1939. godine pod nerazjašnjenim okonostima nestala je glavna prepreka za podjelu Bosne i Hercegovine koju su dogovorili Srbi i Hrvati ( Sporazum Cvetković-Maček ) uz potpuno političko negiranje bošnjačkog naroda.
Jugoslavenska muslimanska organizacija na čelu sa dr Mehmedom Spahom zalagala se za održanje povijesnih granica Bosne i Hercegovine, njenog teritorijalnog integriteta u unutrašnjoj upravnoj organizaciji, za jednakost islama sa drugim vjerama, autonomiju muslimanskih vjersko-prosvjetnih institucija i šerijatskih sudova i umjerenu primjenu agrarne reforme.
Stranka je već u prvim danima poslije njenog osnivanja među ljubuškim Bošnjacima imala veliki broj pristaša. U martu 1919. godine na adresu Centralnog odbora stranke u Sarajevu stigao je brzojav iz Ljubuškog :
Mi Muslimani kotara Ljubuškoga izjavljujemo i svojim potpisima potvrđujemo, da smo na široj odborskoj sjednici i sa prvacima muslimanskim grada i kotara, održanoj na 23. o. mj. primili jednoglasno program Jugoslavenske Muslimanske Organizacije, te ovijem Centralni odbor u Sarajevu o tome obznanjujemo. Ujedno pozdravljamo naše kandidate za Državno vijeće, dr-a Karamehmedovića i profesora Baljića izrazujući im neograničeno povjerenje za rad u smislu programa naše stranke.
Odbornici: Jusuf ef. Tančica, predsjednik ; Hasanaga Gujić, trgovac i posjednik ; Memišaga Mesihović, gradonačelnik; Mustafa ef. Mušić, imam i posjednik; Hasanaga Dizdarević, trgovac i posjednik; Abdulah ef. Sadiković, imam i posjednik; Memišaga Mahić, posjednik; Mumin Elezović, težak i posjednik; Mehmed Ali-beg Kapetanović, veleposjednik iz Vitine; Hafiz A. Mesihović, veleposjednik iz Vitine; dr Hasan Mahić, kotarski liječnik.
Prema jednom dopisu uredništvu Pravde ( glasilo stranke, o. a. ) 1920. godine pod naslovom Vitina i Glas težaka ( režimski list, o. a. ) i vitinski muslimani su jednodušno prihvatili program stranke:
Danas sam povratio organ te nazovi težačke stranke, koji mi je bio priposlan da ga rasprodam među ovdašnjim muslimanima. Na adresi sam naznačio uzrok povraćanja. Mi vitinski muslimani stojimo nepokolebivo uz našu Jugoslavensku Muslimansku organizaciju i ne primamo kojekakovih listova, nego jedino naš organ, našu Pravdu.
Mahsuz selam. R. D.
Sticajem prilika, oba bošnjačka lidera bili su na promoviranju stranke u Ljubuškom 1920. i 1922.godine. Ibrahim ef. Maglajlić posjetio je ljupki grad sa svojim saradnicima u augustu 1920. godine. O tome Pravda piše:
Mjesni odbor u Ljubuškom očekivao je naše delegate u četvrtak izjutra, ali mu je bilo vrlo žao što je kasno saznao za izmjenu rasporeda te nije mogao izvesti naumljenog dočeka. Mi smo svoji, pa mi nije baš ugodno, što se svijet zahmetio rekao je Maglajlić. Delegati su bili gosti predsjednika mjesnog odbora naše organizacije g. dr-a Hasana ef. Mahića,kod kojeg su se vrlo ugodno osjećali, a sutra su zajedno s njim i članovima mjesnog odbora otišli u ubavu Vitinu. Vitinjani su ih primili osobitom srdačnošću i veseljem. Svi su izišli u susret, imam je držao topao pozdravni govor, a male su djevojčice također učinile svoje, uručivši mufti efendiji više lijepih kita cvijeća. Nakon odmora održan je sastanak u bašči Mehmed Ali-bega Kapatanovića ( predsjednika mjesnog odbora stranke, o. a. ). Taj bijaše nešto bratsko, nešto toplo i intimno, a otvorio ga je g. dr Mahić toplom dobrodošlicom delegatima i bratskom zahvalom svima učesnicima. Iza toga je mufti efendija opširno govorio o ciljevima i radu naše organizacije, osokolivši skupštinare na izdržljivost i ustrajnost. Odgovorio je na sva pitanja koja su mu bila postavljena i dao potrebna obavještenja. Po zaključenju zbora delegati su razgledali ovaj krasni i ubavi kutak Hercegovine, a zatim su se oko 11 sati vratili u Ljubuški ispraćeni na vrlo lijep način. Isti dan oko 3 sata održana je skupština u Ljubuškom u dupke punoj dvorani tamošnjeg hotela. Otvorio ju je predsjednik mjesnog odbora g. dr Mahić zahvalivši delegatima na posjeti i skupštinarima na brojnom odazivu. Kot.predstojnik dr Ivo Politeo nije mogao a da govorniku ne upadne u svojim neumjesnim primjedbama. Iza toga je uzeo riječ g. muftija Maglajlić i u kratkim potezima iznio cilj naše organizacije, njenu potrebu i vidnu korist po b. h. Muslimane. Naročito je govorio o potrebi stranačke discipline i zahvalio Ljubušacima na uzornom i odvažnom držanju i u časovima najteže borbe. U polovici govora prekinula ga je deputacija djevojčica sa velikim kitama cvijeća i pružila dirljiv prizor. Iza njega je urednik Korkut ( glavni urednik Pravde , o. a. ) izvijestio o političkom položaju i radu našeg prestavništva, osvrnuvši se naročito na agrarno pitanje i prikazavši svu apsurdnost demokratskog naziranja na ovaj vrlo važan socijalni problem. Razlaganje naših delegata primljeno je na znanje burnim odobravanjem...
Prenoćivši kod gostoljubivog Zaimage Konjhodžića, delegati su sutra dan oko 8 časova krenuli put Čapljine, ne mogavši skloniti tamošnjih uglednika da odustanu od pratnje ( po starom ljubuškom bošnjačkom običaju gosti su se ispraćali do Studenaca,o. a. ).
Mehmed Spaho sa saradnicima bio je u Ljubuškom 1922. godine na kotarskoj godišnjoj skupštini stranke. Poslanici su se vozom iz Mostara zaputili u Ljubuški. U Čapljini su se zadržali par sati u muslimanskoj čitaonici u razgovoru sa svojim pristašama. Iz Vitine je pred poslanike došao g. Nurudin-beg Kapetanović s fijakerima. U pola 2 po podne prispjeli su u Ljubuški gdje ih je dočekao veliki broj pristaša. Predsjednik Mjesnog odbora g. Jusuf Tančica srdačno je pozdravio visoke goste iz Sarajeva na čelu sa dr Mehmedom Spahom.
Odlično posjećena skupština održana je u općinskom hotelu. Velika sala i pokrajnje prostorije bile su pune, a mnogi su morali ostati na dvorištu i odatle slušati. Poslije izlaganja g. Tančice o radu i uspjesima stranke za muslimanski dio naroda, izabrani su članovi novog kotarskog odbora: Jusuf ef. Tančica, Muhamed ef. Mušić, Memišaga Mesihović, Hasanaga Gujić, dr Hasan Mahić, Hasanaga Dizdarević,Faik ef. Sadiković, Mustafa ef. Ćerić i Idrizaga Lalić.
Narodni poslanik dr Mehmed Spaho u podužem govoru izvjestio je o političkoj situaciji u zemlji, posebno o predizbornim aktivnostima, radu poslaničkog kluba oko donošenja ustava, sporazumu sa vladom g. N. Pašića, odlaganju autonomističke tačke programa, borbi za jedinstvenu vjersko-prosvjetnu autonomiju, očuvanju instituta šerijatskih sudova i rješavanju agrarnog pitanja. Ljubušaci su iznijeli pred ugledne gosta dva goruća problema: plaćanje haka i otvaranje srednje škole.
Mujaga Hrnjičević istakao je poteškoće ljubuških muslimana-posjednika da dođu do haka s uzurpiranih zemljišnih posjeda i nemar kotarskog ureda prema njima. Dr Hasan Mahić je prenio zaključak sastanka intelektualaca rodom iz Ljubuškog, održanog 1921. godine, o zahtjevu za osnivanje srednje škole u gradu Članovi stranke su izrazili želju da se u Ljubuškom osnuje tvornica duhana, kako bi se siromašnom narodu pružila prilika da zaradi.
Poslije završetka skupštine ugledni gosti su se fijakerima zaputili u ubavu Vitinu i sutradan se vratili u Sarajevo.
Mehmed Spaho se istinski borio za interese bošnjačkog naroda. Kao narodni poslanik i vođa jedne moćne stranke istupao je konkretno, direktno, na osnovu činjenica, što mu je, pored nesumnjivog političkog talenta, davalo prednost u odnosu na druge bošnjačke političke prvake. O tome svjedoči i jedno njegovo poslaničko pitanje objavljeno u Pravdi , upućeno na gospodina Ministra Vojnog i Mornarice upravo u vrijeme burnih previranja u stranci:
Nasiba Selimić iz Ljubuškog imade bašću zvanu Stuba koju drži i obrađuje žandarmerijska stanica u Ljubuškom. Ugovor je već istekao i trebalo bi da se bašća preda sopstvenici u posjed, nu Vaše je Ministarstvo rješenjem od 21. januara o. g. br. 48.299 produžilo zakupno vrijeme. Bez obzira, da za ovakvo produženje nema nikakve zakonske podloge, smatram za potrebno, da svratim Vašu pažnju na bijedno stanje, u kojem se sopstvenica bašče Nasiba Selimić sada nalazi, jer su i njoj i njenim roditeljima sve ostale zemlje agrarnom reformom oduzete, pa bi joj ova bašča bilo jedino uzdržavanje. Stoga Vam upućujem pitanje da li ste voljni odrediti da se bašča zvana Stuba u Ljubuškom povrati sopstvenici Nasibi Selimić u posjed i na obrađivanje.
Molim pismeni odgovor. Sarajevo, 22. marta 1922. Dr Mehmed Spaho, narodni poslanik.
Stranka je svake godine slavila Dan organizacije. U Ljubuškom je mjesni odbor stranke 1922. godine organizirao proslavu u čitaonici na Gožulju. O tome Pravda piše:
Čitaonica Gožulj bila je dupkom puna građana i težaka. Zbor je otvorio predsjednik mjesnog odbora g. dr Hasan Mahić i razložio značenje i potrebu naše organizacije. Govorio je dalje o narodnom jedinstvu, te su ga prisutni nagradili burnim aplauzom. Iza njega je Kasim ef.Sadiković održao predavanje O kulturnoj misiji Islama istaknuvši naročite zasluge Arapa u procvatu znanosti i ocrtavši njihovu civilizaciju. Iza toga se igrala tombola i kupili prilozi za Pravdu i Gajret... Prije izbora 1923. godine Ljubuški je posjetio sveučilišni profesor S. Baljić, nosilac liste za Hercegovinu, sa svojim saradnicima. Na putu iz Čapljine u Studencima izišli su im u susret u deset fijakera Ljubušaci i Vitinjani na čelu sa gradonačelnikom Memišagom Mesihovićem: Zaimaga Konjhodžić, Hasanaga Dizdarević, Safvet-beg Kapetanović, Abdulah ef. Sadiković, Mustafa ef. Ćerić, Ali-beg Kapetanović, Hafiz Mehmed ef. Dizdarević, Ahmet Pavlović, Elmas Dešić, Salih Dizdarević, Hajro Kadragić, Mulo Konjhodžić, Mujaga Hrnjičević, Ali ef. Mahić, Alaga Mahić, Avdaga Delalić, Ibrahim Alendar, Ibrahim Zilić, Salihaga M. Dizdarević, Šaćiraga Maksić, Alija Hodžić i Smail Mušić. Skupština je održana poslijepodne u prepunoj dvorani hotela. S. Baljić je detaljno iznio program stranke i objasnio uzroke nastalog rascjepa i razilaženja sa muftijom Maglajlićem i dr Karamehmedovićem. Na prijedlog Mujage Hrnjičevića mjesni odbor popunjen je novim članovima, pošto su Jusuf ef. Tančica i Hasanaga Gujić napustili stranku.
Dopisnik ističe da je na skupšinu došlo gotovo onoliko pristaša koliko ljubuški kotar ima muslimanskih birača. Gosti su i u Vitini održali sastanak i uvjerili se da su i vitinski muslimani svi kao što im i dolikuje u ovoj stranci.
Tih godina Pravda je objavila nekoliko slučajeva izbornog terora:
Protest vitinskog imama Bez mog pristanka i znanja metnut sam za čuvara kutije Hamdije Karamehmedovića, što od sebe odbacujem, jer sam od uvijek nepokolebivo član Jugoslavenske muslimanske organizacije. Maksuz selam. Vitina, 3. marta, 1923. Hafiz Mehmed ef. Dizdarević, imam.
Izborna nasilja
U Ljubuškom je poreznik dao svim ovrhovoditeljima nalog da od naših pristaša nemilice ubiru porez. Narod to prima s podsmjehom. Mučenje u zatvoru Sreski načelnik u Ljubuškom presudio je člana Jugoslavenke muslimanske organizacije Hakiju Hodžića i to radi toga što je onda kada je u Ljubuškom bio veliki župan iz Mostara Krasojević s Hasanbegovićem ( 16. decembra ) navodno klicao dr-u Spahi, organizaciji i Stjepanu Radiću i u svom se fijakeru vozio za onom dvojicom. Hakija Hodžić je presuđen na mjesec dana zatvora i već leži u hapsu 8 dana, dok mu konji i porodica gladuju, jer je Hakija Hodžić kočijaš i živi samo od tog posla.
Ali to kršenje zakona neznatno je u odnosu na postupak prema Hakiji u zatvoru.. Njega muče u zatvoru i tuku. Prema izvještaju, što smo ga dobili,veli se od riječi do riječi, da su mu razapeli i uz duvar zatvora svezali ruke i onda ga tako tuku, da mu jedan žandar drži pod vratom oštrac bajonete.
U septembru 1924. godine na redovnoj godišnjoj skupštini stranke na koju je došao iz Mostara naš narodni poslanik g. Salih Baljić,izabran je novi mjesni odbor: Faik ef. Sadiković, predsjednik, Hasanaga Dizdarević, podpredsjednik, Mustafa ef. Ćerić, tajnik, Abdulahaga Fazlić, blagajnik,zatim Imširaga Daupović, Đulaga Lalić, Memišaga Mahić r.Alage i Memišaga Mesihović.
Članovi stranke su prenijeli svoje zahtjeve poslaniku, posebno da se otkupni ured pretvori u fabriku duhana kako bi se pomoglo sirotinji, da bi se mogla zaposliti.
U oktobru 1925. godine Baljić je ponovo obišao svoje birače u Ljubuškom. Poslije govora koji je imao širok odjek i među pristašama Radićeve stranke ( bio je pazarni dan ), priređen mu je svečani ručak u općinskom hotelu.
Balić je posjetio i Vitinu gdje su ga srdačno dočekali Mehmed-Ali-beg Kapetanović i oko 6o pristaša stranke. Samo koji dan kasnije, u novembru 1925. godine, izbila je na vidjelo kriza u mjesnom odboru stranke, koja je mogla dovesti do njenog potpunog rascjepa, da sve nije brzo rješeno na ljubuški način. O tome Novi glasnik piše:
Neuspjelo cjepanje redova JMO
15. ov. mj. sazvali su u džematu Gožulj u Ljubuškom sastanak pristaša JMO Hasanaga Dizdarević i Mustafa ef. Ćerić. I ako su ovi bili odbornici JMO u Ljubuškom ipak su bez znanja cjeokupnog odbora sazvali pristaše. Na sastanku je govorio Hasanaga Dizdarević i pozivao da se pristaše JMO opredijele za Radikale ili Radićevce. Iz njegovog konfuznog govora vidjelo se gdje se zapravo pozivlje svijet u Radikale, samo to nije umio izvesti. Na to je ustao Đulaga Lalić i u vrlo dokumentovanom govoru razotkrio namjere Dizdarevića i Ćerića, osudio njihov korak i pozvao svijet, ko je za JMO, da napusti dvoranu. Pristaše su u odušeljenju za slogu u redovima JMO pošli za Đulagom Lalićem, dok u dvorani ostaše sazivači sa trojicom radnika. Hasanaga Dizdarević i Mustafa ef. Ćerić su, nakon toga, istupili iz stranke. U Ljubuški se iz Mostara zaputio narodni poslanik Salih Baljić da ispita na licu mjesta motive njihovog postupka. Na sastanku uglednih građana i prvaka stranke u općinskom hotelu zaključeno je da incident ni najmanje nije naudio stranci i da politička i stranačka svijest vrlih Ljubušaka nadmašuje sve intrige pojedinaca..
Poslije prirodne smrti ili ubistva dr Mehmeda Spahe ( vlasti nisu dozvolile obdukciju ), krajem augusta 1939. godine čelo stranke preuzeo je dr Džafer Kulenović ( 1891-1956, odvjetnik, doktor pravnih nauka ).
Njegova izjava u ime stranke, objavljena 26. augusta 1939.godine kojom se traži da se pored hrvatske, slovenačke i srpske, kao četvrta formira bosanska banovina u historijskim granicama Bosne i Hercegovine, dovela je do bitnog razilaženja sa srpskim i hrvatskim političarima i istupanja stranke iz koalicione vlade.
Upravo kada je imao punu podršku bošnjačkog naroda u borbi za autonomiju, dr Džafer Kulenović posjetio je svoje pristaše u Ljubuškom: Na pola puta od Čapljine do Ljubuškog, u Studencima, dočekala ga je velika grupa građana grada Ljubuškog. Između ostalih bili su prisutni g. Alija ef. Orman, g. Buturović, šef suda, Abdurezak Dizdarević, sudac, Ibrahim Gujić i mnogi drugi ugledni građani.
Nakon kratkog, ali srdačnog pozdrava, uputila se čitava povorka automobila prema Ljubuškom. Kad je povorka bila u blizini grada, dolazak je najavljen pucanjem iz prangija. U gornjem dijelu grada, u čitaonici Gajreta ( na Žabljaku, o. a. ), skupio se veliki broj pristaša. Zanimljivo je da su na skupu u većem broju bili prisutni i Hrvati. Dr Kulenović je ponovio svoje političke stavove objavljene u Izjavi od 26. augusta 1939. godine i pozvao prisutne na slogu i međusobno poštivanje.
- Pravda 1919; 2: 4.
- Pravda 1920; 37: 3, 79: 1 i 98:2.
- Pravda 1922; 67: 2, 70: 2, i 82: 2.
- Pravda 1923; 57: 1, 53:2.
- Pravda 1924; 212: 2-3, 290: 2.
- Pravda 1925; 13: 1.
- Novi glasnik 1925; 18: 2.
- Narodna pravda 1940; 9: 2.
- Imamović M. Historija Bošnjaka.
- Sarajevo: Preporod, 1998.
