Danas se navršava 40 dana od smrti Jerke Petrovića, 1982.g. iz Klobuka, koji je izvršio samoubojstvo, vješanjem u pritvorskoj prostoriji Policijske uprave Ljubuški.
Tužan je to spomen na mladića od 36 godina koji je na tako brutalan način odlučio prekinuti svoj život i reći zbogom onima koje je poznavao, ali i poslao poruku svima nama da još jednom razmislimo što je smisao života na zemlji.
Ako smo dakle stvoreni na sliku i priliku Božju, kao najsličniji Bogu stvoritelju, jasno je da je Bog za nas pripravio da živimo puninu života ostvarujući savršene Božje zamisli.
No čovjek se vremenom "zaigrao", odlučio je najprije odbiti poslušnost, a onda sam sebi dao za pravo da uzme ulogu Boga i kreira svijet kako to njemu odgovara, gazeći sve ono što je Gospodin zamislio.
Pa ipak ono što je kreirao MUP ZHŽ u jednome "nizu od svojih bisera", bez obzira što smo svi već navikli na njihova "zakonita postupanja", prevazilazi sva naša očekivanja.
I pored tužne činjenice da je mladić izvršio suicid u pritvorskoj prostoriji PU Ljubuški, do današnjeg dana, na sramotu čelnika MUP-a ZHŽ, kao i čelnika PU Ljubuški, ali i izvršne vlasti na čelu s HDZ BiH, ništa se nije promijenilo u odnosu na vrijeme prije počinjenog suicida.
Ne treba niti podsjećati da su istog trena trebale uslijediti suspenzije čelnika i svih odgovornih kako u PU Ljubuški, tako i u samom MUP-a ZHŽ kao prvi i obavezni korak, do okončanja istrage, jer zdrav razum tako nalaže.
Ali da je zdrav razum u ovom slučaju rekao zbogom govori i činjenica da su uviđaj na mjestu počinjenja samoubojstva radili, nitko drugi nego djelatnici krim. odjela MUP-a ZHŽ, uz svesrdnu pomoć "proslavljenog" tužitelja Borislava Čuljka.
Ne treba dakle završiti fakultet, pa niti onaj Ševin, da bi odmah upalo u oči da se radi o apsolutnom sukobu interesa, jer se barem do sada nije desio slučaj da netko istražuje sam sebe.
Ovo je dakle štivo za studente prve godine pravnoga fakulteta o vrhuncu nepravilnosti kako se ne smije postupati kad se radi uviđaj i vodi daljnja istraga.
Koliko vrijedi ljudski život zorno pokazuje činjenica da nakon opisanog samoubojstva nitko, ali baš nitko, počevši od načelnika PU Ivice Čuljka, zapovjednika PU Tome Šarića, zapovjednika krim. odjela Drage Tomića, pa do ravnatelja Milana Galića i ministra Zdravka Borasa, nije niti ponudio ostavku kao visoko moralan čin i suosjećanje sa obitelji pokojnog mladića.
Treba li ovoj činjenici bilo kakav komentar?
Do kada će te sramotiti instituciju, grad i Županiju?
U isto vrijeme nama želite obući luđačku košulju i naplaćivati kazne zato što smo prekoračili brzinu ili nismo vezali sigurnosni pojas, glumeći provođenje zakona.Istog onoga zakona koji vrijedi za nas, ali ne i za vas, jer ste vi iznad zakona.
Shvatite već jednom da vaša neosjetljivost prema običnom čovjeku, nepotizam, korupcija i bahatost prelazi sve moguće granice.
Postoji li na svijetu još i jedno mjesto, grad, država, Županija, gdje je inspektor u pritvoru zbog trgovine narkoticima, gdje se aktualnom ministru unutarnjih poslova sudi za kazneno djelo, a da taj isti ministar i dalje radi kao ministar i da nitko od trenutne vlasti niti okom trepnuo nije?
Draga naša vlasti, očekujete li da i dalje šutimo?
Sjetite se samo, u ne tako davnoj prošlosti, kada je zapaljeno policijsko vozilo na policijskom parkingu ispred PU Ljubuški, (slučaj za koji do dana današnjeg nisu otkriveni niti kažnjeni počinitelji), da su čelnici MUP-a ZHŽ smijenili tadašnjeg načelnika Marija Borasa.
Odgovor na pitanje koliko vrijedi ljudski život leži dakle u činjenici da dokazano vrijedi manje nego komad auto lima i u činjenici da (to je sada više nego jasno) policijski čelnici kao i puno puta do sada igraju na kartu zaborava i relativiziranja svoje zakonske odgovornosti pred javnosti.
Gdje vam je obraz i čast gospodo policijski čelnici? Gdje vam je osjećaj za običnog čovjeka? Imate li vi obitelj i djecu? Gdje je nestala vaša profesionalnost i da li ste je ikada imali?
Mislite li kako ćete vječno biti na svojim pozicijama i rugati se ljudima?
