Nakon što smo preživjeli "Dan proračunske zahvalnosti", kada vojske stranačkih klonova odrađuju svoju temeljnu dužnost, uz izdvojene slučajeve glasača koji glasuju po savjesti, nastavila se teška retorika i plašenje, kao i obično, bez da se analizira politika, utvrdi odgovornost i radi na ispravljanju pogrešaka. Ustrašeno glasačko tijelo se u pravilu homogenizira, što olakšava nastavak politike koja to nije.
Koncept građanske države u BiH nikada nije zaživio, niti u prošlosti, sadašnjosti, a neće niti u budućnosti, osim u iluzijama pojedinih političara poput Željka Komšića ili starih komunista. Sjetimo se Sejde Bajramovića i toga što je njegov angažman donio ondašnjim političkim partnerima.
Slušajući Komšića na televiziji on se ne doima kao odveć elokventna osoba, žargon mu je sa sarajevske ulice, upakiran u stav najvećeg zagovornika građanske BIH, a na položaj je došao glasovima bošnjačke desnice, koja religijsku duhovnost crpi od muslimana okrenutih Turskoj, a ne Europi kojoj kulturološki pripadaju. Željko Komšić živi u takvoj sredini, iako se uvijek pisao kao Hrvat on crpi interes kako bi u njoj preživio i prosperirao.
Posljedice njegovog izbora će biti višestruke za Hrvate u BiH, u prvi mah bi se mogao pojačati osjećaj rezignacije s tendencijom napuštanja države. Zasigurno će se povečati apetiti bošnjačkih unitarista, ali, dugoročno, dobitnik je i Dragan Čović, koji dodatnom homogenizacijom ostaje praktički bez ikakve oporbe. To nije politički zdrava budućnost.
Izbor Komšića za člana Predsjedništva rezultat je politike HDZ BiH i Hrvatske prema Hrvatima. Komšić je posljedica hrvatske političke nemoći, neuspjeha naroda i javnosti u izgradnji vlastite politike i ostvarivanja interesa unutar službenih pravnih akata daytonske BiH. Čovićeva politička bliskost s Beogradom i, prije svega, Miloradom Dodikom, dovela je do toga da političko bošnjačko tijelo ima više problema s hrvatskom nego srpskom politikom. Treći entitet je veći bauk no Republika Srpska.
Odnos Bošnjaka prema Draganu Čoviću se neminovno preslikava i na cjelokupni hrvatski puk. Hrvati se ne osjećaju dobro na područjima s bošnjačkom većinom, ali nije drugačije ni u hrvatskim sredinama, s izuzetkom uhljebničke klike. Njima je odavno što gore to bolje. Hrvati su gospodarski na koljenima. Sve je manje zadovoljnih i sitih. U stanju beznađa i nesigurne države samo jedno je prioritet - goli opstanak.
Komšić i Čović svoje političko obrazovanje nose iz jugokomunizma. Oba su sirovi nametnici iz europskog predgrađa okruženi sirotinjom poput diktatora s istoka Europe, ali grabežljivog interesa. Komšiću je građanstvo zanimanje, a hrvatstvo Čoviću sredstvo. Da se jugogeneral Blagoje Adžić vrati u SOKO, Čović bi se brzo prebacio na pozicije koje je zauzimao do 93 godine.
Među Hrvatima u BiH vlada potpuna dezorganizacija. Institucijama i politikom upravljaju kriminalne skupine i politički poslušnici, neobrazovani, ali uspješni u krađama, pustošenju javne imovine i iscrpljivanju javnih poduzeća i ustanova. HDZ BiH na čelu sa Čovićem za takve radnje ima elitne postrojbe. Prisjetimo se prijeratne gospodarske "nerazvijenosti". Ta nerazvijenosti je samo pusti san 2018. godine.
Broj Hrvata u BiH se ubrzano smanjuje. Za to je kriva politika HDZ, Dragana Čovića i sljedbenika zasljepljenih osobnim interesom pri pustošenju nacionalne imovine, ali i nemoćnih pomoći narodu kojeg kradu. U 28 godina iz BiH se iselilo pola milijuna Hrvata. Sjetimo se kako su donedavno Čović i njegovi poslušnici nijekali problem iseljavanja, budući da su procijenili kako ne odlaze njihovi glasači. Sada se mač iseljavanja pokazao dvosjeklim. Možda Čović ili Kolinda Grabar - Kitarović zamole Milorada Dodika predstavljati Hrvate u predsjedništvu države. Onda nema problema oko Komšića, Komšić je tada nebitan i ne trebamo se uzrujavati. A Dodika nagraditi još jednim Večernjakovim pečatom.
A briga službene Hrvatske se također pokazala dnevnopolitičkom. Zagreb, pored toliko učenih ljudi koji su s ovih prostora sreću našli pod Sljemenom, ni dan danas ne razumije Bosnu i Hercegovinu, Niti se trudi. Najbolji je primjer javna Hrvatska radio televizija na kojoj novinari ne znaju ni tko su kandidati za Predsjedništvo, lome jezike i s imenima političara a analitičke vedete su kojekakvi ljubići, raspudići...
Vladajući trenutačno imaju problema s kršćanima i velikim domoljubima unutar stranaka, koji su upleteni u svašta, od elitne prostitucije do uklanjanja kompromitirajuće dokumentacije iz službenih spisa. Pravosuđe, kao temelj društva je duboko kompromitirano, jede ih korupcija, klijentelizam, dok bolja i obrazovanija Hrvatska u suzama odlazi za primjerenijom sredinom gdje će doživjeti slobodu i pokazati svoje umijeće.
Tu smo isti. Sve dok nositelji gospodarstva budu kladionice, lažni magistri, stranački biznismeni, poslušnici i lopovi, crno se Hrvatima piše.
Žalosno je što to ne prepoznaju pametni svećenici i fratri. Nema njihovih umnih retrospektiva društvenih zbivanja. Postali su i oni klijentela kriminalnih struktura. Materijalizam i opsjednutost moći nad narodom samo je slika izopačenog društva kojeg Hrvate stoji opstojnosti u vlastitim državama.
Komšić ili Čović, Hrvatima dodje na isto.
