Fama oko ukupnog broja nevažećih listića i geneze inflacije križića još nije razjašnjena. Nepotvrđeni izborni gubitnici očajnički optužuju da su brutalno pokradeni i traže prebrojavanje glasova uz nazočnost promatrača, a neki se usuđuju zahtijevati i ponavljanje parlamentarnih izbora.
Pobjednici, osumnjičeni režimi, naravno se samo podsmijehuju na sve objede i likuju kako su još jednom nasukali svoje rivale i napravili ih smiješnim i poraženim. Službeni podatci govore kako je na listopadskim općim izborima bilo skoro 500 tisuća nevažećih listića.
Matematika
Javnost je ostala zatečena, šokirana i zbunjena nad tim prestrašnim brojkama. Krađe su u BiH davno provarena izborna pojava, ali pola milijuna nevažećih listića doista izaziva nevjericu i onako na prvu odmah upućuje na novu skandaloznu izbornu pljačku i teško kompromitiranje "festivala demokracije".
Košmar su dodatno zakuhavali iz Središnjeg izbornog povjerenstva ali i nekih nevladinih organizacija koje su pratile izbore svojim nedorečenim pojašnjenjima. Konsternirano javno mnijenje se pokušavalo umiriti nekakvim tezama kako se zapravo radi o svega 8 posto nevažećih listića i da nema razloga za zabrinutost jer je i u državama razvijene demokracije postotak nevažećih listića između 1-3 posto. Podvaljena je priprosta računica da je 500 tisuća nevažećih listića od ukupnoga broja od 7,2 milijuna listića tih oko 8 posto.
Ali, niti je to egzaktna dubinsko-posljedična matematika niti ona nudi istinski odgovor u kojoj je mjeri neki kandidat oštećen uništenim listićima, pa možda presudno i poražen i istodobno i posramljen. Lako se naravno složiti da je krucijalni zadatak na Središnjem izbornom povjerenstvu da utvrdi u kojoj je mjeri, pa dakle i postotku, neki član biračkog odbora eventulano dodao križića na listić nekog kandidata i učinio ga ništavnim.
Jednako tako teško se oteti dojmu da je pola milijuna birača tako nepismeno pa nisu znali kako se glasa ili da je tako veliki broj možda ogorčenih glasača svjesno unakazilo glasački listić i učinilo ga nevažećim. Nije relano, ali što ako su recimo instruirani birački odbori masovno križali listiće nekih kandidata?
Podsjećamo, na parlamentarnim izborima je ukupno pravo glasa iskoristilo oko 1,7 milijuna ljudi. Dakle, ako je ta brojka temeljac za izračun postotka nevažećih listića, što je daleko vjerodostojnija i tragičnija slika od one koja se dobije ako je polazište za matematiku onih 7,2 milijuna ukupnih listića, onda se prostom računicom dođe do frapantnog podatka da je zapravo bilo i više od 25 posto nevažećih listića. Zbog toga je tendenciozno i manipulativno podvaljivati da je bilo mizernih i podnošljivih oko 8 posto nevažećih listića.
Sumnje
Kako god, mora netko pronaći način kako da ogoli misteriju stvarno uništenih listića. Napravljena je ogromna šteta izbornom procesu i normalno je da se podgrijavaju sumnje "oštećenih" kandidata da su opljačkani i neregularno poraženi.
Pa, da je i tih 8 posto konačni i egzaktni parametar nezakonite otimačine demokratskih prava kandidata opet se radi o vrlo velikom broju uništenih listića koji su vjerojatno presudili izborne rezultate. Jer, razlika u rezultatu između nekih kandidata se kreće od 3 do 4 posto pa ne treba biti poseban matematički mag da se već letimično utvrdi i posumnja da nešto zaudara. Kandidat SDA Šefik Džaferović je porazio Denisa Bećirovića za 3 do 4 posto glasova. Gotovo identičan je i omjer između Željke Cvijanović iz SNSD-a i Vukote Govedarice šefa SDS-a u utrci za predsjednika RS-a, naravno u korist Cvijanovićke. Uvjerljiviji je bio Milorad Dodik u odnosu na Mladena Ivanića, ali i to se kreće u gabaritima od nekih 15 do 20 posto.
U europskim državama kandidati svoje rivale pobijede i za nekoliko stotina glasova ili s minimalnim postotcima, ali u Europi su izbori dominanto fer i pošteni, s malim brojem uništenih listića. U tom civilizacijskom prostoru nije problem priznati poraz i čestitati pobjedniku.
Središnje izborno povjerenstvo će morati energično i pravno reagirati i pročešljati glasačke kutije i pošteno i transparentno obaviti stvarnu provjeru nevažećih glasačkih listića, koji se razlikuju po nekoliko kriterija. Prioritetno se mora dati odgovor na sumnje u glasačke listiće na kojima je netko dodao križić na drugog političkog kandidata ili stranku i time ga učinio nevažećim. To kriminalano djelo uvijek može uraditi isključivo član biračkog odbora. Treba utvrditi koliki je postotak tih glasačkih listića, jer se radi o klasičnoj zloupotrebi. Neupitno je da su za neke nevažeće glasačke listiće odgovorni i sami građani, jer su ih oni učinili nevažećim tako što su na njih nešto dopisali ili postupili protivno pravilima glasovanja.
I na kraju, radi stvarne paralele podsjećamo - nakon 100% posto obrađenih glasova za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda Milorad Dodik (SNSD) je dobio 350.585 glasova, a njegov glavni protukandidat Mladen Ivanić (Savez za pobjedu) 279.745 glasova. Za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić (DF) je ostvario uvjerljivu pobjedu nad Draganom Čovićem (HDZ BiH) nakon obrađenih 99,91 posto biračkih mjesta. Komšić je osvojio 220.822 glasova ili 54,16 posto. Čović ima 140.967 glasova ili 34,57 posto. Najzanimljiviji rezultati su bili kod dva kandidata iz reda bošnjačkog naroda Šefika Džaferovića i Denisa Bećirovića. Između njih je razlika između 15 i 16.000 glasova. To je najmanja razlika u posljednja tri izborna ciklusa za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka. Jer, na Općim izborima 2014. godine razlika između Bakira Izetbegovića (SDA) i Fahrudina Radončića bila je 45.781 glas. Izetbegović je osvojio 247.235 glasova, a Radončić 201.454 glasa. Na Općim izborima 2010. godine razlika je bila 20.444 glasa. Izetbegović je tada osvojio 162.831 glas, a Radončić 142.387 glasova. Svi ovi podatci navode na promišljanje o uvođenju drugoga kruga glasovanja. Tada bi se sve sumnje raspršile poput mjehurića a rezultat bi bio pošteniji i vjerodostojniji. Do tada relano govoreći ima puno prečih interevencija u izborna pravila.
