Kada se dogodi promocija jedne knjige u splitskoj Gradskoj knjižnici Marka Marulića i kada se na njoj deset minuta prije početka okupi tristotinjak ljudi koji gošću dočekaju spontanim velikim pljeskom, onda je riječ o događaju za pamćenje.
A upravo se to dogodilo u četvrtak navečer Martini Mlinarević, koja je u društvu Borisa Dežulovića te pripremljenog i nadahnutog voditelja "Demontaže" Nebojše Lujanovića predstavila svoju novu knjigu "Huzur".
I to pred rekordnim brojem od približno tristo posjetiteljica i posjetitelja.
Kako je riječ o zadanim gabaritima dvorane i iznimno elegantnoj publici, koja je solidarno i pametno iskoristila svaki kvadratni centimetar prostora, rekord će teško biti nadmašen.
Dok je tek nekoliko mjeseci stara knjiga došla do Splita, već je dočekala treće izdanje, a idući gradovi vjerojatno će se morati zadovoljiti četvrtim.
Popularna spisateljica u knjizi je opisala borbu s agresivnim rakom dojke, koja još traje.
Boris Dežulović, čija je trinaest godina stara, uspješna borba s rakom testisa i klasični novinski tekst o tome Martini Mlinarević bili velika inspiracija, bio je autorsko pojačanje od kojeg s razlogom strepi svaka zloćudna pojava.
Poveznica Martine Mlinarević s Dežulovićem je i višedesetljetna borba koja teče protiv primitivizma, gluposti, nasilja, isključivosti, neravnopravnosti i lopovluka u društvu.
Martina - spasiteljica koja je u jednu večer donijela pun Mjesec knjige učinivši da na dva - tri sata GKMM postane Gradska knjižnica Martine Mlinarević, kazala je, između ostalog sljedeće:
Vječno ću pamtiti ovo ulaženje u knjižnicu uz pljesak kad sam mislila da će mi srce puknut. Nisam planirala da ovo završi kao knjiga, a razlog za objavu knjige bile su mi stalne poruke koje sam primala i na koje sve nisam stigla odgovoriti.
Najveća satisfakcija mi je što su deseci žena, mladih cura nakon mojih tekstova otišle na pregled i otkrile karcinom. Divni splitski liječnik Eduard Vrdoljak rekao mi je da s vrata ordinacije može vidjeti tko će preživjeti, a tko ne. Morate imati snagu u glavi da ćete rasturiti rak.
Ali teže posljedice od dijagnoze raka imao mi je spontani pobačaj prve bebe. Tek kada sam napisala tekst o tome, saznala sam da je gotovo svaka žena koju poznajem imala spontani pobačaj, neke po dva ili tri. Ali to je nešto čega se sramimo, to ne proradimo, o tome ne pričamo.
Kad mi se rak vratio, pomislila sam i da je to zato što se nisam molila. Ali nema to veze s očenašima. Ako mi Bog treba pomoći, neka mi pomogne zato što sam dobro činila, a ne što sam se oprala molitvom ili pješadijom do Međugorja.
S promocije dobijem i dosta krunica, ali sve ih ostavim kćeri Uni u sobi da nju čuvaju. Ja se držim one Hladnog piva: Maknite ruke s mog volana.
Boris Dežulović je poručio sljedeće:
Kod Martine je forte iskrenost, a ona je danas zaboravljena vještina, zanat koji izumire. Iskrenost se u materijalnom smislu ne isplati. Da sam se bavio nečim drugim, a ne novinarstvom, danas bih bio bogat. Ali računa se samo iznutra i u tom smislu ja sam isplaćen.
Mudrost je dobiti rak na organu koji imamo u paru kao što su grudi ili testisi. Ne mislim da je rak učestaliji među novinarima nego među drugim zanimanjima, iz čega se može zaključiti da su i novinari ljudi.
Baveći se novinarstvom, imao sam neprijatelje kao Martina, ali drugačije. Njoj je bilo puno teže. Jer puno je lakše biti tri muškarca u Splitu nego jedna žena u Ljubuškom.
Svoj roman "Jebo sad hiljadu dinara" napisao sam na spisateljskoj rezidenciji u KB Rebro, na Onkologji. Do groba sam na tome zahvalan. Rak testisa je najbolji karcinom jer je izlječiv. Dakle, češkajte se.
Ovo je bila prva Demontaža za koju smo slali poruke: Ne morate baš svi doći, dolazit će naša Martina opet. Martina je izvorno pjesnikinja, izvrsno slaže guste aforizme
, zaključio je Nebojša Lujanović prepustivši da se autorica dokaže kao žena od pera strpljivo u dugu jesenju noć potpisujući brojne knjige i ne pomišljajući na bijeg kao proljetos navodno hrabri Jo Nesbø.
Ova tribina ide kao as na tricu ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek i njenom programu za poticanje publike, ali najsretniji bi trebao biti ministar zdravstva Milan Kujundžić.
Naravno ne zato što je najsenzibilniji, nego zato što će od tolikog broja čitateljica i čitatelja dobar dio izvršiti preglede i samopreglede protiv raka, bez ikakvih troškova kampanje.
Za ostalu publiku ovo će biti večer za pamćenje po iskrenom, optimističnom i šaljivom pristupu teškoj temi, po emocijama i nadahnutim govorima, kao i spoznaji da raku talent nije brana. Rekordna večer u svakom pogledu.
