Hrvatski mladi ljudi nisu pesimistični, štoviše radi se o optimističnim generacijama. Sva naša znanstvena istraživanja pokazuju da su oni vrlo optimistični u vezi sebe i svoje budućnosti. Ono u vezi čega su pesimistični je budućnost Hrvatske. Osnovni razlog zbog kojeg su pesimistični je taj što ne doživljavaju Hrvatsku kao mjesto u kojem mogu napredovati na meritokratskim osnovama, već kao mjesto u kojem se napreduje na osnovi poznanstava, rodbinskih veza i sve više političke pripadnosti, odnosno pripadnosti političkoj organizaciji. Sve to ukazuje da oni koji vode Hrvatsku ne ulažu u ljude, nego u svoje sitne interese
, rekao je prošli tjedan u Rijeci Boris Jokić, sudjelujući na tribini 'Glasaj za Europu, Glasaj za znanost' koju je organiziralo riječko sveučilište
Jokić je istaknuo da se danas 'zapošljava po političkom ključu do razine domara i čistačice'.
Uz to, prošli tjedan je Hrvatska gospodarska komora objavila kako se zemlja prazni, ljudi odlaze, ključni gospodarski sektori, ono malo što ih je ostalo, ostaju bez radnika. I regija se prazni. Balkan se, ako hoćemo, prazni ili, još preciznije, područje bivše Jugoslavije, ionako već izmučeno i devastirano, šalje sada svoju djecu na neki sretniji zapad
.
Svi koji mogu, a najviše ti mladi, obrazovani i stručni, bježe s Balkana, od "balkanskih vrijednosti" i idu prema zapadu gdje se nadaju boljem i humanijem statusu, radničkim pravima, razvijenijim socijalnim politikama po kojima smo nekad bili uzor a koje su sad na aparatima.
Radnika se kod nas već predugo podcjenjuje: u javnom sektoru zapošljava se preko političke veze, a u privatnom se vlasnik kapitala tretira kao bog, a radnik kao rob. Društvo kao da uistinu ne postoji. I sve je gore po tom pitanju. Jedno vrijeme se govorilo da je i narod kriv jer na sve to pristaje, što je istina, ali čini se da više i ne pristaje, već migrira. I to je svačije ljudsko, osobno, političko i ekonomsko pravo.
Slično je nedavno na okruglom stolu o radu i radništvu kazala i Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre i Kvarnera i Dalmacije. Cvitić je tada naglasila da su prije desetak godina ljudi odlazili jer nije bilo posla, no sada odlaze iz drugih razloga.
Posao se sada može naći, svuda se traže radnici, međutim, vlada jedno takvo nezadovoljstvo, jer sve ide putem nekog nepotizma, korupcije, ne cijeni se rad, znanje, vrijednost čovjeka. Nekad su ljudi odlazili radi preživljavanja, a danas odlaze stručni, sposobni, oni koji znaju da će se tamo kamo idu njihov rad cijeniti
- kazala je Cvitić.
